Pripovijeda se kako je nekakav car, došavši s vojskom na kraj svijeta, pošao u tamni vilajet, gdje se nikad ništa ne vidi. Ne znajući kako će se natrag vratiti, ostave ondje ždrebad od kobile da bi ih kobile iz one pomrčine izvele. Kad su ušli u tamni vilajet i išli po njemu, sve su pod nogama osjećali nekakvo sitno kamenje, i iz mraka nešto poviče: "Ko ovoga kamenja ponese, kajaće se, a ko ne ponese, kajaće se još više". Gdjekoji pomisli: "Kad ću se kajati, zašto da ga nosim?", a gdekoji:"Daj barem jedan da ponesem". Kad se vrate iz tame na svijet, a to ono sve bilo drago kamenje. Onda oni koji nisu ponijeli stanu se kajati što nisu, a oni što su ponijeli, što nisu više. |