U Palestini, danas u okviru izraelske države, postoje dva jezera. Jedno je slatkovodno i u njemu žive ribe. Obale su mu ukrašene zelenilom. Stabla šire grane nad njim i produžuju žedno korijenje kako bi se napila te ljekovite vode. Rijeka Jordan to jezero puni bistrom vodom s okolnih brežuljaka. I tako se ono smiješi na suncu. A ljudi uz njega grade kuće, ptice svijaju gnijezda, i svaki je oblik života sretniji zato što se nalazi upravo ondje. Ono natapa okolna područja dajući im plodnost. Rijeka Jordan potom teče prema jugu i ulazi u jedno drugo, slano jezero, gotovo najslanije na Zemlji. Ovdje vlada suha pustinjska klima, a kiša jedva da pada. Ovdje ribe ne iskaču na površinu, ovdje ne šušti lišće, nema pjesme ptica, nema dječjeg osmjeha. Putnici odabiru neki drugi smjer, osim ako im se silno ne žuri. Zrak je nad tom vodom težak, a ne želi je piti ni čovjek, ni životinja, ni ptica. I u čemu je ta silna razlika između dvaju susjednih jezera? Stvar nije u rijeci Jordanu. Ona i u jedno i u drugo donosi istu kvalitetnu vodu. Nije stvar ni u zemlji u kojoj se nalazi, ni u krajoliku oko njih. U čemu je razlika ? Genezaretsko jezero (Galilejsko more, Tiberijsko jezero ili jezero Kineret), najveće slatkovodno jezero u izraelskoj pokrajini Galileja, prima, ali ne zadržava rijeku Jordan. U njega se na sjeveru ulijeva a na jugu iz njega izvire ova rijeka. Za svaku kapljicu vode koja uđe u jezero, jedna iz njega istekne. Davanje i primanje jednakih su razmjera. Drugo je jezero lukavije i ljubomorno gomila ono što prima. Ne dopušta da ga u iskušenje dovede bilo kakav velikodušni poticaj. Zadržava svaku kap koju primi. Drugo jezero ne daje ništa, iz njega voda ne istječe već ju gubi isparavanjem. Tu najnižu točku (depresiju) na planeti Zemlji u kojoj je smješteno ovo jezero nazivamo Mrtvim morem. U Palestini postoje dva jezera. Gotovo kao pandan tome, na ovom svijetu žive dvije vrste ljudi.
|