Velika je to muka kad se zlo useli u čovjeka... Sve više srećem osoba koje su opsjednute zlom... Prilike učiniše da se ljudi promijeniše.... ...Svega tu ima po malo... Ovi nesretni ratovi iznjedriše sirotinju, bijedu, neimaštinu, samoću, zavist, ljubomoru... Nakotilo se toga mnogo i što je najgore teško se izboriti s tom nesrećom... Tu pošast zvanu zlo, srećem na svakom koraku... Evo, kad uključim televizor neko zlo mi odmah uskoči u kuću,iz susjedovog stana izlazi zlo, na ulici sve zlo do zla, na nogometnoj utakmici zlo, u autobusu opet zlo, u samoposluzi, sačuvaj Bože od zlih cijena, odeš na odmor a kad se vratiš zlo ti od praznih džepova, ma gdje se okreneš ono nasrće... Mislim se što da uradim da pobjegnem od zla... Kad me ono ščepa za ruku, treba li da je odsječem? Neću, za početak ću kao i uvijek kad mi je teško, da krenem s pjesmom... Zlo pjesmu ne voli... I bježim u ovaj svijet... MOJ SVIJET... Svijet mašte, snova, sjećanja na lijepe trenutke, na dobre ljude, na one koje volim... Ovdje zlo ne može doći...ima zabranu pristupa...s' moje strane... Ovdje samo dobro vlada... Nek' tako i ostane... |