PARODIJE

VEDRI DUH

Reinhold Gerling, autor knjige "Muškarci za koje se ne treba udavati - savjeti i opomene" napisao je i knjigu pod imenom "Djevojke koje ne treba ženiti - opomene i savjeti" objavljenu i kod nas 1923. godine, u kojoj autor momcima željnim braka ukazuje na osobine djevojaka koje nisu prikladne za udaju. "Ova knjiga u prvom redu sadrži: opomene i savjete za prvu ljubav, iznosi mane i vrline mladeži sposobne stupiti u bračni život", navodi se na samom početku, a tu stoji i napomena da je knjiga prevedena na nekoliko jezika i da je prodana u 200 tisuća primjeraka.

Iako su je nekada (a nadamo se da nisu) ljudi doživljavali ozbiljno, savjeti u njoj danas služe da pošteno nasmiju, ali prije svega sablazne čitaoce zbog mizoginije, rasizma, homofobije, pseudopsihologije i eugenike kojom su obojeni.

Knjiga nudi u današnje, ali i u svako drugo vrijeme bizarne savjete oko toga kako izabrati bračnu partnericu i na što posebno obratiti pozornost.

Autor sugerira - prvo proučite njezino obiteljsko stanje: Jeste li znali da je najbolje oženiti djevojku čiji roditelji imaju toliko godina da, kada se podijele s njenim, daju broj 7?

Za čovjeka nek je zakon da se ne ženi djevojkom iz obitelji:
1. gdje nema muških nasljednika,
2. u kojih je gusta dlaka po tijelu
3. koje naginju hemoroidima, lošem varenju, otečenih nogu itd.

Znate li da su kćeri jedinice "dno dna" za ženidbu? "Čovjek se može oženiti i djevojkom koja ima bar sestara. Ali ako je jedina kći, tu su slabi roditelji i to je izumiruća porodica", navodi se tako na jednom mjestu.

A kad krene u opisivanje za udaju "nepodobnih" djevojaka, ovaj pseudoznanstvenik nudi recept kako ćete razlikovati dobre od loših žena.

Kreće s opisom fizičkog izgleda žena uz suludu tvrdnju da glupe žene imaju poseban oblik glave. Autor upozorava na žene koje su "astenično infantilne", a samim time i umno zaostale što se, navodi, može prenijeti i na djecu. U nastavku donosi i ilustraciju prema kojoj muškarac može prepoznati "astenično infantilnu ženu čija je inteligencija ravna nuli". Glupe žene, inače, imaju poseban oblik glave, i to šest tipova. Ovo "otkriće" u knjizi prati čak i ilustracija spomenutih profila glupih žena.

Pretjerano malene oči ukazuju na površnost i skučenost. Mesnate i vlažne usne pokazuju lakomost, žudnju za uživanjem, a oštro ograničene usne požudu za novcem, a 'uske, skoro kao konac', znače ljubav prema redu, čistoći i tačnosti.

Autor tvrdi da debele usne imaju one žene koje imaju smisla za gruba seksualna uživanja. Njima obično nedostaje finoća i nezasite su u nadraživanju te muškarca ni najmanje ne štede. Sadističke žene koje se 'raduju bolovima onoga s kim se pare' prepoznaju se po visećim ušima i ispupčenjima sa strane na lubanji. Nezasitne žene takođe nisu dobre za ženidbu, a prepoznaju se po istaknutoj lubanji i mesnatoj donjoj usni. One imaju razvijene dojke već u 18. ili 20. godini, ali one su ' meke i vise, rupe na tijelu su razmjerno velike, noge duge i tanke, dlake guste i velike', objašnjava autor.

Plavuše su, prema autoru, plodnije od brineta, ali lakše dobiju tuberkulozu od crnki, a riđokose su većinom reumatične, ali rijetko dospijevaju u bolnicu. Nastavno tvrdi da su žene koje puno jedu nevjerne, da je hladna žena "često homoseksualac, a da to i ne zna" te da će plod konzumacije braka s hladnom ženom biti "s mržnjom rođen".

Autor upozorava na "nepobitnu istinu o rođenim kurvama" te ih opisuje: "Rođenu kurvu lako je prepoznati po širokoj lubanji, malim visećim ušima istaknutim sljepoočnim kostima, ispupčenim zadnjim dijelom lubanje, tankom vratu.(…) Kurva može biti dražestna i privlačna, ali baš ispod mirisnog lišća krije se guja, i neka svaki čovjek slavi onaj sat kad je dobio korpu od ovakve žene. Između ovakve žene i gomile onih žena koje su sposobne da stupe i usreće jedan brak postoji bitna razlika, ali se i to sve da snažnom rukom izgladiti. Ima raznih načina za to i ja to neću ovdje pričati jer meni je zadatak da Vam rečem koje djevojke ne treba da oženite."

Imao je Gerling i par zamisli o dinamici bračnih uloga. Onima koji se libe braka zbog ekonomskih razloga, ovako je to pojasnio: "Prvo. (Kod pravog braka.) Žive dvoje prema prilikama isto tako jevtino kao što bi pojedinci živjeli, jer žena radi ono što bi neženja inače plaćao." !!!

Kako, dakle, po njemu izgleda žena idealna za brak, koju bi on preporučio. Gerling se ne libi opisati je:

Evo kako izgleda žena koja je odličan materijal za ženidbu i koja će rađati zdravu i sposobnu djecu. "Okrugla lubanja. Malo lice. Velike očne duplje. Visoke i tanke obrve. Niska i uska donja vilica. Nježan prelaz obraza na vrat. Okrugao vrat. Obla ramena. Nježna građa kostiju. Zaokrugljena pleća i grudi. Široki kukovi. Duga i gusta kosa. Tijelo bez dlake. Nježna koža. Vitak zglob ruke. Mala ruka s dugim putokazom. Prava, mala ključna kost. Uzak i dug grudni koš. Vitak stas. Visoka krsta. Ispupčeni i zaokrugljeni guzovi. Niski i tupi lukovi pubisa. Duboke i uske granice čupe na istim. Slabo čupave duplje ispod ruke. Meke konture koljena. Obli listovi. Istaknuti članci. Mali prsti na nozi. Dug drugi i kratak peti prst noge. Široki prednji sjekutići", nabrojao je autor.