Kan je mongolsko-turkijski vladarski naslov koji su već Avari dodavali imenu vladara. Tijekom srednjeg vijeka koristio se u islamskim zemljama; kod Seldžuka je označivao visok plemićki status. Kod Mongola vrhovni je vladar nosio naslov kagan u značenju kan kanova ili veliki kan. Kanovi perzijskog dijela Mongolskoga Carstva nazivali su se ilkanovi; za vladavine Sefevida kan je bio namjesnik pokrajine. Osmanski i krimski kanovi također su preuzeli taj naziv. U Afganistanu, Pakistanu, Indiji i Bangladešu danas se koristi kao pridjevak uz ime ugledne osobe. Najveći od svih kanova Džingis-kan mongolski je osvajač i utemeljitelj Mongolskog carstva (najvećeg kopnenog carstva u povijesti) Godine 1206. Temudžin je postao vođa velike konfederacije Mongola, dobivši naziv Džingis-kan, što znači "Univerzalni vođa". On nije samo pokorio svijet, on ga je i civilizirao. Kublaj-kan je bio mongolski car i jedan od najmoćnijh careva na svijetu. Kao vođa Mongolskog Carstva, svrgnuo je dinastiju Song u Južnoj Kini i po prvi put u Kini uspostavio stranu vlast. "Kad bi se svi vladari na svijetu, kršćanski i saracenski, sjedinili, ne bi mogli učiniti toliko koliko može Kublaj-kan”, tim riječima Marko Polo, najveći svjetski putnik svih vremena, opisuje mongolskog vladara u čijoj je službi proveo gotovo dva desetljeća. Batu-kan, Džingis-kanov unuk, vladao je cijelom Mongolijom. Savladao je Ruse i osnovao Zlatnu Hordu, golemi zapadni krak Mongolskog Carstva, tj. državu koja je skoro 200 godina vladala Rusijom. I Hrvatska se pridružuje ovom povijesnom naslijeđu, pa tako ima i svoje kanove. Najpoznatiji među njima su svakako: Zoran Nadr-kan Andrej Razdr-kan Vladimir Nalo-kan Goran Uro-kan. |