Skakućući naokolo jednog dana sretne Buha svoju prijateljicu. - Pa, kako si se provela jučer? - upita je ova. Buha se počeše, ko da ju nešto svrbi, pa polako započne: - Iskreno, nije mi baš sve jasno. Mislim da sam doživjela pravu pustolovinu. Pa, ovako - bila sam u kazalištu na jednom koncertu, divna glazba, baš onakva kakvu volim - polagano pa skakutavo. Dospjela sam brkove samog dirigenta, imala sam predivan pogled posebno na orkestar i koncert je bio dobar. No, izgleda da sam se nešto promeškoljila pa je dirigent kihnuo. Izletjela sam i odletjela sopranu ravno u dekolte i to među sise. Oh, kako je bilo vruće i sklisko. Klizila sve dublje i dublje, i nisam se mogla zaustaviti ... Već nestrpljiva, prijateljica će: "A što je bilo zatim?" - Zapravo ne znam. Ostala bez zraka i pala u nesvjest... - Ionda, i onda? - uzbuđeno će znatiželjna prijateljica. - Pa, ne znam - sljedeće jutro sam se probudila opet u brkovima dirigenta... |