Slavonijo, zemljo plemenita
Bećaruša od glave do pete,
Slavonijo, ja sam tvoje dijete.
Ej Slavonijo fino ti je ime
Šokadija ponosi se njime.
Korijen svoj ja neću nikad´kriti,
Slavonka sam, to ću uvijek biti.
Lako ti je poznati Slavonca,
tjera gicu i nosi torbicu.
Slavonijo dok ti ime traje
čuvat ćemo naše običaje.
Slavonijo lijepo ti je ime
mi Slavonci ponosni smo njime.
Slavonijo ne bi te žalio
da se nisam u tebi rodio.
Slavonijo šta ti pisma vridi,
umro inat a bećar ti sidi.
Slavonijo, rodno moje polje,
'ko te pozna od bećara bolje.
Slavonijo, zemljo plemenita,
po tebi se moja dika skita.
Širi pjesmu i ne štedi glasa,
nek se žito slavonsko talasa.
Tvoje pisme i sva kola tvoja,
Volim tebe, Slavonijo moja.
U tuđini moje misli lete,
Slavoniji, za me´ zemlje svete.
Vratit´ću se svome rodnom kraju,
Slavoniji milom zavičaju.
Oj Baranjo lipa i bogata
Al'je fino to baranjsko vino,
lud bi bio 'ko ga ne bi pio
Baranjac sam i baranjsko dijete,
al sam bećar od od glave do pete.
Baranjci su bećari od rođenja,
vole cure i svirat'tambure.
Oj Baranjo ala si mi divna,
u tebi je živjeti milina.
Oj Baranjo lipa i bogata,
rodna polja redovi dukata.
Oj Baranjo na daleko znana,
po tvom vinu i po jelu finu.
Oj Baranjo ti s'pšenicom zlatiš,
što mi moje zlato ne povratiš.
Oj Baranjo, u tebi je zima,
svaki bećar po tri cure ima.
Preletješe preko Drave čvorci,
nisu čvorci, već Baranjski momci.
U Baranji običaji stari,
čuvaju i' baranjski bećari.
Uživajte u vašem imanju,
i slavite tu dičnu Baranju.
Alaj' lipo u Osijeku biti
Alaj' lipo u Osijeku biti,
igrat', pivat'i špricere piti.
Imam diku, al' je u Osiku,
pije, loče i zabavlja gošće.
Moj se dika po Osijeku šet´o,
gospojama po asfaltu smet´o.
U Osijeku ima lijepih snaša,
a bećara cijela Lijepa naša.
Oj Đakovo, srce Slavonije
Oj Đakovo, srce Slavonije,
u tebi je živit najmilije.
Oj Đakovo, Šokadijo stara,
tebe diči tvoja katedrala.
Alaj volim ići na vezove,
u Đakovo, kad me dika zove.
Lipe snaše u Đakovu gradu,
malo nas je al´ smo za paradu.
Asić
Asić selo, selo pokraj pruge
uvijek pjesma nikad nema tuge.
Niđe sela ko Asića bijela,
Ni momaka ko naših dječaka.
Oj Asiću žalila te ne bi
da se nisam rodila u tebi.
Širi mi se moja suknjo tanka
nek se znade da sam Asićanka.
Volim biti u Asiću snaša,
pa ne jela nikad paprikaša.
Gibarac
Ne zna dika di je staza prika
od Gibarca pa do Tovarnika.
Pitaju me odakle si Braca
ja sam Braca iz sela Gibarca.
Pitaju me odakle si seko
iz Gibarca to nije daleko.
Oj Gibarcu ne bi Te volio
da se nisam u Tebi rodio.
Gorjani
Evo braće evo Gorjanaca,
koji ljube cure bez novaca.
Evo braće iz Gorjanskih brda,
jadan onaj 'ko se s nama sprda.
Na ćupriji popucale planke,
nema cura k'o što su Gorjanke.
Za duhove spremaju se ljelje,
u Gorjani pravo je veselje.
Gundinci
Bilo lice i žuta marama,
to pristaje samo Gundinkama.
Gundinačke cure ko figure,
a Beravke garave ko čavke.
Kad pjevaju gundinački momci,
igra srce snaši i djevojci.
|
Nema cvita što su tulipani,
ni momaka što su Gundinčani.
Oj, Gundinci, mora' ću vas slikat,
pa vas neću zaboravit nikad.
Oj, Gundinci, selo najmilije,
najljepše si selo Slavonije.
U Gundinci i blato i suša,
tamo mi je i srce i duša.
U Gundinci ko u Vukovaru,
bile ruže cvatu po duvaru.
U Gundinci siju mnogo žita,
za granate nitko i ne pita.
Uda' ću se u Babinu Gredu,
nek u mene Babogreci gledu.
Uda' ću se u selo Gradišće,
u Gundince srce mi ne išće.
Razno
Diko moja, lipo se naredi,
sutra god je u Babinoj Gredi.
Konji bijelci - to su Babogreci,
konji vrani - to su Gundinčani.
Oj, Beravo, vatrom izgorjela,
u tebi me lola zavoljela.
U Beravci slama na po puta,
al sam, majko, na to selo ljuta.
Bizovac je selo od davnina,
u njemu je živjeti milina.
Rođena sam u Brodu kraj Save,
zato imam lipe oči plave.
Čepin selo po kupusu znano
kupus biljka to je naša dika.
Čepin selo u četiri reda
iz daleka ko Berlin izgleda.
Selo Draž je kraj svete vodice,
šljive plave i cure garave.
Oj Gradište selo pokraj vode,
U tebi su cure ko jagode.
Lubenico puna si koščica,
Josipovac pun je udovica .
Kopanica Velika i Mala
bi l me, majko, u ta sela dala?
Oj Lipovac moje selo milo,
kako si mi uvijek puno bilo.
Puno cura i puno momaka,
a sad'osta samo stari'baka.
Motičina ima rodne njive,
pa i izvor od svetoga Ive.
Motičino, selo si na glasu,
konji oru, a traktori pasu
Sad je ženu dobiti još teže,
kada nemaš vodovodne mreže.
Okruk selo na malom brdašcu,
ti si draga na mome srdašcu.
Bila bluza na njoj crni konci,
najlipši su Petrijevački momci.
Oj Podvinje selo na brdiću
snaše ljube kao u porniću.
Oj Požego grade na Orljavi,
tko to tvoje lipote proslavi.
Oj Požego sve ti je na dlanu,
zlatne žice pjesme i Šokice
a na kraju festivalskih dana,
najlipša će biti izabrana.
Oj Rokovci alaj ste milina,
mala crkva, okolo ledina.
Rokovačke velike zidine,
šta mi radiš lolo gospodine.
Sikirevci selo u dva reda,
iz daleka ko Osijek izgleda.
Oj, curice iz Širokog polja,
ti si moja polovica bolja.
Poznaju me iz Topolja snaše,
još mi neke na srcu ostaše.
Od Županje do grada Osika,
Tordinčanin najmiliji dika.
Trnavka sam govor me odaje
po govoru svako me poznaje.
Ja sam mala iz Trnave seka
ko me voli neka me pričeka.
Bilo tilo i obrve tanke,
to imaju samo Valpovčanke.
U Velikoj ima topla voda,
tu se peru Šokci i gospoda.
Gori lampa nasred Vinkovaca,
dođi, diko, bi' će poljubaca.
Vukojevci, ne treba ti poštar,
vaše babe nose poštu džabe.
Sjajna zvijezdo iznad Vukovara,
pozdravi mi mog lolu bećara.
Moje selo
Mojim šorom babe niš' ne rade,
samo prde i bećare grde.
Ovim šorom nikad ništa nema,
samo baba i lajavi žena.
Ovo selo ne valja ni vraga,
u njem'nema ni mila ni draga .
Selo moje, ruševino stara,
u tebi je bećar do bećara.
Selo moje, zavičaju mio
gledam staze kud sam prolazio.
Što tu radim meni nije jasno,
bježim i ja dok ne bude kasno.
U mom selu nema nikad blata,
samo sada i kad kiša pada.
U mom selu više ništa nema,
samo blata i lajavi žena.
Varoš selo sijalice krase,
danju gore, a noću se gase.
|
