Bila jednom jedna ptica. Ptica s jakim krilima, s paperjastim šarenim i svjetlucavim perjem. Bilo je to biće stvoreno da slobodno leti nebom, rođena da raduje one koji bi je vidjeli. Jednog dana jedna žena ju je vidjela i zaljubila se u nju. Srce joj je jače zakucalo, oči zasjale od uzbuđenja kada je zapanjeno promatrala njen let. Ptica ju je pozvala da zajedno lete, i letjele su nebom u potpunom skladu. Žena se divila, poštovala i veličala pticu. Ali odjednom joj je palo na pamet: "Možda će ptica htjeti da upozna neke daleke predjele i nepoznate planine!" I žena je osjetila strah. Strah da s drugom pticom više nikada ne bi doživjela ništa slično. I osjetila je zavist, zavidjela joj je zbog urođenog dara da leti. Još se i opteretila usamljenošću. I pomislila je: "Napraviću klopku. Sljedeći put kada se pojavi, neće više moći otići." Ptica je tako bila zaljubljena i vratila se sljedećeg dana, upala u zamku i ostala zatvorena u kavezu. Svaki dan je žena gledala pticu. To je bio predmet njezine strasti, i ona ju je pokazivala prijateljicama koje su govorile: "Pa ti imaš sve". Ali, došlo je do neobične promjene: kako je imala pticu i više je nije morala osvajati, izgubila je za nju zanimanje. A ptica, koja nije mogla letjeti i ostvariti smisao svog života, počela je propadati, izgubila sjaj, postala ružna - i žena više nije obraćala pažnju na nju, samo ju je hranila i čistila njezin kavez. Jednog lijepog dana ptica je uginula. Žena je osjetila duboku tugu i počela misliti samo na nju. Ali nije se sjećala nje u kavezu, sjećala se samo dana kada ju je prvi put videla kako zadovoljno leti među oblacima. Da je zagledala u svoju dušu, shvatila bi da ju je kod ptice najviše privlačila njezina sloboda, snaga krila u pokretu. Bez ptice, i njezin je život izgubio smisao, i smrt je pokucala na vrata. "Zašto si došla?", upitala je žena. "Da bi ti mogla ponovo s pticom letjeti nebom", odgovorila je smrt. "Da si je pustila da slobodno odlazi i vraća se, voljela bi je još više; a sada sam ti ja potrebna da bi je ponovo pronašla.'" Paulo Koeljo |