Otac i sin su jednog dana otišli u šetnju u planinu. Iznenada je sin zapeo za korijenje koje je izronilo iz zemlje i padajući na tlo uzvikivao je "Ajjj!". Nakon toga je čuo iz daljine krik "Ajjjjj!". Toliko je bio znatiželjan da je zaboravio na bol i odlučio potražiti osobu koju je čuo. Dječak glasno upita "Tko je to?", a dobio je odgovor "Tko je to?". Sav bijesan, dječak odluči ponovno upitati: "Kukavico!" Glas odgovori: "Kukavico!" Dječak pogleda oca i upita ga: "Tata, što se ovo događa?" I otac pokuša objasniti sinu pa mu reče "- Sine", "poslušaj sad." Tada otac iz sveg glasa viknu: "Lijep si! "Glas odgovori: "Lijep si!" Otac nastavi: "Volim te!" Glas mu ponovi "Volim te!" Otac ponovo uzviknu: "Hvala ti!" Glas reče: "Hvala ti!" Dječak je stajao iznenađen, ali još uvijek ne shvaćajući što se događa. I tako mu otac pođe objašnjavati: "Sine, ljudi ovo zovu "jeka" ili "eho". Ali, to ti je ustvari "život". Život ti uvijek vraća ono što ti daješ. Želiš li više ljubavi, daj više ljubavi. Želiš li više dobra, daj više dobra. Želiš li razumijevanje, trudi se razumjeti druge. Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te poštuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i poštuj ih. Ovo pravilo odnosi se na svako područje života…Život ti uvijek vraća ono što daješ!" sine moj. |