Oženi se sredovječni Crnogorac. I prve bračne noći napregnu se odviše i srce popusti. Osta onako na ženi. Sutradan mu brat organizira sahranu i zamoli popa da, kad bude čitao opijelo, naglasi da je pokojnik umro ka' "junačina", a da nikako ne kaže pravu istinu, da mu se ljudi ne smiju i ne izruguju ! Pop to odbi od prve, ali poslije dužeg uvjeravanja i obećanja da to neće proći nenagrađeno, pop pristane. Dođe vrijeme sahrane i pop poče obred pojanjem: "Aooj Mitre, gorski vuče,
|