Srednjevjekovna krčma negdje u vrijeme vitezova. Za stolom na klupi sjedi neki daleki Mujin predak. Ogleda se oko sebe, pa zapazi da je većina gostiju invalidna: neki nemaju ruku, neki nogu ... svakome nešto fali. Zove on krčmara da ga posluži. Prilazi mu krčmar i on ga upita: "Je li, zašto su svi ovdje invalidi?" Krčmar će s uzdahom: "Znate, ima u nas jedan crni vitez koji povremeno dođe i izazove nekog na dvoboj, a kako je nepobjediv, obavezno mu nešto odsiječe. Sjedi tako Mujin predak i pije pivo, kad odjednom uleti neki tip u krčmu i sav uzbuđen poče vikati: "Bješ'te što dalje ljudi, ide crni vitez!" Strka u krčmi. svi pobjegoše kuda koji, ali predak ne popi svoje pivo koje je platio pa osta sjediti. Ništa se ne događa, tišina u krčmi. Kad se uz škripu otvaraju vrata. Na vratima stoji tip, visok, sav u crnom i drži mač. Ogleda se po krčmi, zapazi Bosanca kako jedini sjedi, prilazi mu i upita ga: "Što ti to ovdje radiš, zar nisi čuo da dolazi crni vitez ? Što, zar ga se ne bojiš ?" Predak, onako preplašeno, tiho odgovara: "Ma bojim, ali evo nisam još ipio pivo, pa evo, pijem." - Piješ pivo! Aaaa? Dok čekaš svoju sudbinu, ajde mi ga sad popuši! Jadni Bosanac, što će, kak će, morade ga poslušati. Puši on, puši, a čovjek u crnom ga požuruje: "Brže!" On ubrza, a čovjek u crnom: će: "Još brže! Još brže!" A Mujin predak već iznemogao onako jadno odvrati: "Oprostite, ali ne mogu brže." A čovjek u crnom će, nervozno se ogledavajući oko sebe: "Moraš brže! Moraš, sad će crni vitez, sam' što nije!" |