Nakon završenog rata sastali se Dušan, Hrvoje i Omer da osmisle kako svečano obilježiti tu povijesnu činjenicu. Ubrzo se složiše da je ponajbolje posaditi drvo mira, jer je to i u civiliziranom svijetu već uobičajeno. Ali, koje drvo može simbolizirati mir ? - Prosim lepo, kaže Hrvoje, ja bih posadio kajsiju! Ova dvojica dreknuše: "Ne, ne, ne slažemo se." - Pa zašto ? začudi se Hrvoje. - Kako zašto. Pa ovo drvo ima ono "kaj". Dušan razmisli pa predloži: "Hajde onda da posadimo breskvu!" Ovoj dvojici krv u glavu, pa ljutito zarežaše: "Ne dolazi u obzir ! Ne može !" - Pa zašto sad ne može? Lepo je drvo, ukusni plodovi, svih ih vole. - Ne može i gotovo ! Htio si nam podvaliti ono "bre" - odvratiše. Dođe Omer na red. Načini on mudru facu pogleda značajno jednog, pa drugog pa prozbori: "Hajde, da svima bude fer i pravo, da posadimo vinovu lozu. Svi vole zobati grožđe, a o vinu i da ne pričamo, zar ne?" Ova dvojica pogledaše jedan u drugog, slegnuše ramenima i slože se. I posadiše oni tako čokot vinove loze. Sutradan zove Hrvoje Dušana nekako sav uzrujan: "Jesi ti vidio Omera kako nas jučer obojcu zajeba !" - A što? - pita Dušan. - Pa vinova loza: em nije drvo, em je zelena, em se obrezuje! |