Vjenčali se Crnogorac i Mađarica. Na svadbenoj svečanosti ustane mladoženjin otac te stade pripovijedati uzvanicima, kako je red i tradicija, o slavi svojih praotaca. - "Moj je šukunđed bio junak nad junacima, trista Turaka on je na megdan sazv'o i junačkom im sabljom pasje glave odrubio. Njegov sin, a moj prađed bijaše još veći junak od svog oca, za kralja Nikolu tri put je glavu u torbu stavio. Njegov sin, a moj đed u svim je junačkim pjesmama opjevan. Eto od takvog junačkog plemena dolazimo ja i moj otac tako da i moj sin ne može biti ništa drugo nego junačina na ponos i diku svom rodu." Nakon ovog hvalospjeva, očekuje se i govor i zdravica mladenkinog oca. Ustane on pa reče: - "Ja ne znala je li u moja familija bilo junaci, ali ko je god jebalo moja Ilonka niko se nije bunio." |