Bavio se Suljo hrvanjem. Imao svoje dvije tri finte i na prvenstvu mahale Suljo jednog po jednog, pa prvi u mahali. Na prvenstvu Sarajeva jednog po jednog, pa prvi u Sarajevu, na prvenstvu BIH isto tako. Na olimpijadi u Barceloni Suljo jednog po jednog. Al na olimpijadi se pojavio jedan Turčin (a zna se da su oni najbolji u hrvanju) sa nekim novim zahvatom zvanim "merhaba". Kog Turčin ufati u taj zahvat taj pocrveni, poplavi, požuti, pozeleni, padne u nesvijest i umre. I tako Turčin jednog po jednog i Suljo jednog po jednog i u finalu se sastaju njih dvojica. Priletiše jedan drugom! Uhvati Turčin Sulju u zahvat "merhaba"! Suljo pocrveni, poplavi,... Vidi Suljin trener da će i Suljo krepat ko i svi drugi prije njega, pa izađe iz sale da to zlo ne gleda. On vani kad odjednom začu iz sale skandiranje: - "Suljo! Suljo! Suljo!..." Vrati se on u salu i vidi da se Turčin previja na podu, a Sulju proglašavaju pobjednikom (na pobjedničko postolje, lenta, himna itd). Poslije u svlačionici trener upita Sulju šta to bi, a Suljo mu odgovori: - "Ma jeste, jeste, smoto me ko baklavu, nisam mogo mrdnut, ni rukom, ni nogom, ni trepavicom, i vec sam počeo gubit dah, već mi se počelo nesvjestit, i zadnjom snagom ja malo prožmirim kad spazih ispred očiju dva jaja, a ja đipnuh i iz sve snage zagrizoh za ta jaja...... A znaš kakvu snagu dobije čovjek kad sam sebe ugrize za jaja?" |