Bio jednom davno jedan grof i imao slugu batlera imenom Jean. Razmaženi grof u svemu se oslanjao na slugu tražeći od njega ne samo da nešto učini, već i da za njega vidi i čuje i o tome ga izvijesti. Vjerni Jean slušao je u svemu svog gospodara, ali je, onako da ne zaboravi, bilježio njihovu zanimljivu konverzaciju. Pa tako među Jeanovim bilješkama možemo naći i ove:
- Recite, Jeane, koliko je stupnjeva ovdje unutra? - Dvadeset stupnjeva, gospodine. - A koliko je vani? - Dva stupnja, gospodine. - Onda otvorite prozor, neka uđu i ona dva.
- Zašto ste stavili novine u hladnjak, Jeane? - Da vijesti ostanu svježe, gospodine.
- Jeste li upalili moj auto, Jeane? - Jesam, gospodine, već i garaža gori.
- Jeane, kakva je to bila galama? - Neki je auto htio skrenuti u pokrajnju ulicu, gospodine. - Pa zašto je bio takav lom? - Zato što nije bilo pokrajnje ulice, gospodine.
- Jeane, donesite mi zubalo! - Što će vam zubalo gospodine, pa idete spavati? - Možda će moja lady zaželjeti da je malo gricnem. - A, da donesem i kuburu? - Pa što će mi kubura, zaboga?! - Ako ju gospodin bude želio i opaliti.
- Jeane, moju pušku! Hoću pucati! - Ali gospodine, cijela kuća spava! - Nema veze, pucat ću na prstima.
Kad se lord vratio iz lova, zatekne ženu u krevetu s drugim i drekne: - Jean, daj mi pušku, ubiću ih oboje!!! - Ali, gospodine, vi ste iskusan lovac, trebalo bi da znate da je zabranjeno ubijati divljač tokom parenja!
