Rodi se Turčinu u Njemačkoj sin, a kada dovoljno stasa, otac ga pošalje u njemačku školu. Mali Ahmet, s lošim poznavanjem njemačkog jezika, shvati po ponašanju djece da ga drugačije tretiraju, a ovi mu objasne da je to zato što nije pravi Nijemac. Odluči on, stoga, postati pravi Nijemac, te se za savjet glede ostvarenja te želje obrati svom učitelju, koji ga pouči da treba vrijedno učiti i ako na kraju godine bude najbolji u cijeloj školi, onda je pravi Nijemac. Zapne mali Ahmet, uči i uči, te stvarno na kraju godine postane najbolji u školi. Zapita on tada učitelja je li sada postao Nijemac. Oduševljeni razrednik ga pohvali i odgovori mu potvrdno. Dotrči Ahmet sav sretan kući, nosi knjižicu i već s vrata viče: "Tata, tata vidi, postao sam pravi Nijemac." A stari će na to: "Ma, što to pričaš, jesi lud" i - zvizne mu šamarčinu. Na to će Ahmet sebi u bradu, držeći se za obraz: "Prvi dan Nijemac, a već imam problema s Turcima." |