Osta Mujo bez posla, bez para pa odluči krenuti trbuhom za kruhom. Put ga odvede sve do Japana, tamo upozna neku zgođušnu u šlafroku i na nanulama, pa se odluči oženiti: I to i učini. Jest kuća malo čudna, al' podsjeća na njegovu - pa sjedi na podu, pa sofra pa sve tako nekako... Poslije nekog vremena zaželi se svoga roda pa pozove on svog jarana Hasu i ovaj mu dođe u posjet. Sjedoše oni tako na pivce pa riječ po riječ o divnim starim vremenima. Haso se ne može načuditi kući i Mujinoj odjeći, kaže recimo samurajskoj. Ipak znatiželjni Haso priupita svog jarana: - Dajder bolan, Mujo, kako se vas dvoje uopće razumijete? Pa to je jezik koji ni za petsto godina ne bi naučio. - Mimikom, brate. mimikom - odgovori mu Mujo. - Mimikom, kako mimikom? Uto ulazi mlada, vadi sisu iz šlafroka koji se na japanskom zove kimono i pokazuje je Muji... Mujo se zagleda pa skoči, ode u drugu sobu i zaskoči ženinu majku. Gleda Haso ne mož' vjerovati. Tek na kraju, kad završi Mujo uze kantu vode i prolije vodu po ženi. Sav zbunjen, Haso osta bez riječi, al' procijedi kroz zube: - Bolan, Mujo, šta to uradi? - Pa, vidi, tako ti se mi sporazumijevamo: Ona mi je rekla: Idi kupi mlijeko, a ja njoj: J.... ti mater, zar ne vidiš da pada kiša! |