VICEVI

VEDRI DUH

Mujo je radio u inozemstvu na baušteli s jednim Englezom i Francuzom. Sjede oni tako na dvadesetom katu zgrade koju grade i otvaraju paketiće s doručkom.

Englez otvara svoju kutiju s hranom i odjednom poludi: "Bloody hell, opet za doručak imam tost sa putrom i sirom! Pa dokad tako?!! Moja Mary mi već 20god sprema isti doručak. Ako mi i sutra smjesti isto, bacam se s ove visoke skele!!"

Francuz se nadoveže: "Mon Dieu! Moja Jacqueline mi je opet spremila isti doručak. Nakon dvadeset godina ja i dalje jedem baget s majonezom, brijem i gljivama. Bude li isto sutra,i ja se bacam sa skele!"

Pogleda Mujo svoj doručak i zaključi: "Jebo mater, evo u mene opet naki glupi hljeb s marmeladom! Ako i sutra bude isto, vala eto i mene za vama dolje!"

Naravno, sutradan kao i do tada, svi imaju isto za doručak. Skoči Englez, skoči Francuz, i naš Mujo hrabro za njima.

Nakon dva dana, sprovod. Na sahrani njih trojice stoje Mary, Jacqueline i Fata. Ucviljene žene oplakuju muževe redom.

Mary: "Dear God! Da smo samo znale šta ih tišti. Da su nam bar jednom rekli da ne vole jesti uvijek isto. Oh, mučenici jadni. Pa napravila bih neki drugi veliki sendvič. (šmrc)"

Jacqueline: "Jeste, draga moja (šmrc), i ja bih mom mužu napravila nešto drugo; da sam samo znala. Ja bih svome mužiću spremila gozbu svako jutro, da je samo nešto rekao...".

A Fata će:"Jadan moj Mujo, šta uradi, bolna sam ti ja! Samo ne znam što skoči. Ta on je vazda već dvadeset godina sam spremo svoj doručak..."