U školi učiteljica zadala đacima da za domaću zadaću opišu svoju mamu. Došli sutra u školu, a učiteljica kaže: "Djeco, danas ćemo čitati vaše zadaće. Hajde počni ti Perice." Ivica će na to: "Mogu li ja, učiteljice, mogu li?" "Možeš Ivice, kad dođeš na red" reče učiteljica. Perica krene čitati: "Moja mama je lijepa i dobra, ja je jako volim, a i ona voli nas djecu i lijepo se brine za nas." "Super, Perice, a sad ti Marice" veli učiteljica. Ivica se opet javlja, ali ga učiteljica umiri: "Ivice, pusti druge. Doći ćeš na red. Izvoli, Marice!" "Moja mama je najljepša na svijetu, jako je draga, dobra i vrijedna, puno radi i sve čini za nas, djecu." "Bravo, Marice, lijep sastav. A sad može dalje" "Mogu li ja učiteljice, mogu li čitati?" opet je dosadan Ivica. Da ga umiri, učiteljica reče: "Djeco, pustit ćemo Ivicu da pročita pa ćemo biti mirni nakon toga." I čita Ivica : "Moja je mama najbolja na svijetu, osim toga je i najljepša. Ima krasnu kosu, jako blage ruke, a zapravo puno radi.. Svako jutro rano ustane, pripremi nam doručak, pripremi nam odjeću i ode na posao. Na poslu radi, a pod pauzom ode u kupovinu za naš ručak. Kad se vrati kući, kuha ručak, pripremi stol, servira nam hranu, a tati da hladno pivo iz frižidera. Poslije ručka sve pospremi, a onda opere suđe, pegla, pere veša i čisti. Navečer nam da večeru, istušira nas i spremi u krevet. A kad ona legne, onda joj dođe Isus." Svi se zgranuše u nevjerici, a učiteljica upita: "Kako to misliš, Ivice, dođe joj Isus?" Učiteljice, ni meni to nije baš potpuno jasno, samo znam, kad završi sve poslove, zatvori vrata spavaće sobe, da onda veli : "O Isuse, zar sad još i ti ?!" |