Neki je mladi odvjetnik predivno uredio kancelariju. Kao krunu svega postavio je luksuzni telefon na stol da bi djelovao što otmjenije i važnije. Došao je jedan klijent. Prvi klijent! Nije to bila mala stvar, mislio je. Odmah je trebalo ostaviti dojam. Zato je klijenta, za početak, pustio neka čeka oko četvrt sata. Da bi na njega napravio još veći utisak, kad je ovaj napokon ušao u kancelariju, započeo je glumiti važan telefonski razgovor. "Moj dragi generalni direktore, mi ovime samo gubimo vrijeme… Da, da, ako stvarno hoćete… Ali ne ispod dvadeset tisuća eura… Odlično - odlično, dakle dogovoreno… Zbogom!" Odloži slušalicu, razvuče slavodobitni osmijeh na licu i pogleda klijenta. No ovaj je izgledao silno zbunjen, gotovo zabezeknut - primijetio je mladi odvjetnik. Uspio je, dakle, ostaviti čak i bolji utisak nego što se nadao, pomisli. Nasmiješio se još jednom, ovaj put umilno, ne bi li ohrabrio klijenta. "Što želite dragi gospodine?" upita razdragano. "Ja… ja sam iz Telekoma, došao sam vam priključiti telefon!'' |