PRIČE

VEDRI DUH

Bog je načinio ženu šestog dana, radeći prekovremeno. Jednom od anđela to je bilo čudno pa se pojavio u njegovoj radionici i upitao ga:

"Zašto toliko vremena trošiš na nju?"

Bog odgovori: "Jesi li vidio što sam joj sve dao, specifikaciju prema kojoj je oblikujem? Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, treba imati više od 200 pokretnih zglobova, svi moraju imati mogućnost promjene, i još da ima krilo za najmanje četvero djece. Njeno tijelo mora besprijekorno funkcionirati, čak i kad se hrani malim količinama hrane i pije samo dijetalno piće. Mora imati ugodnu vanjštinu koja će se svidjeti svima, ali mora imati i toplu, nježnu i divnu dušu. Mora biti jaka i trpjeti sve nedaće, biti stabilan stup podrške i meko rame za plakanje. Mora imati poljubac koji liječi sve, od ozlijeđenog koljena do slomljenog srca, i da sve ovo radi sa samo dvije ruke."

Anđeo se začudi tolikim vještinama: "Sa samo dvije ruke? Nemoguće! I to je standardni model? Puno posla za samo jedan dan. Odmori se i sutra je dovrši."

"Ne želim odgađati, reče Stvoritelj. Tako sam blizu da dovršim ovo biće koje mi je jako priraslo srcu. Kad se razboli, sama se izbori za ozdravljenje, i može raditi 18 sati dnevno."

Anđeo se približi i dotakne ženu pa u čudu progovori "Ali Bože, zašto si je napravio tako mekanu?" "Zaista je meka", složio se Bog, "no napravio sam ju istovremeno i čvrstom. Nemaš pojma što sve može istrpiti i što sve može postići".

"Može li misliti?" upita Anđeo.

"Ne samo da može misliti, znat će procjenjivati i pregovarati, odlučivati i zauzimati se...", odgovori Bog.

Anđelu nešto privuče pažnju i dotakne ženino lice: "Bože, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju…"

"Nije to nikakav propust…" razljutio se Bog i zagrmio "...to je suza", ispravi Bog Anđela.

"Čemu to?" upita Anđeo.

Bog mu odgovori: "Suza je njezin način da se izrazi svoje veselje, bolest, brigu, razočaranje, ljubav, osamljenost, žalost i ponos."

Anđeo je bio istinski očaran: "Ti si genijalac, Bože… Na sve si mislio. To, što si napravio, je poštovanja i obožavanja vrijedno. Žena je sjajno biće!"

"To je istina! Žena ima zadivljujuću snagu. Ona podnosi teškoće, nosi tugu, ali zna za sreću, ljubav i ima svoje mišljenje. Ona se smije kad želi vrištati. Ona pjeva kad želi plakati. Plače kad je sretna i smješka se kad je nervozna. Bori se za ono u što vjeruje. Ona je protiv nepravde. Ne priznaje "ne" kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Daje sve od sebe za svoju obitelj. Ona prate prijateljicu liječniku, zato što se boji. Žena voli bez granice…

Ona plače kad im djeca dožive nešto novo u životu, i raduje se dobroti svojih prijatelja. Ona se raduje kad čuje za neko rođenje i vjenčanje. Srce se njezino slomi kad čuje za smrt neke drage osobe. Ona tuguje za izgubljenim voljenim osobama, ali je jaka i kada više nema ničega za što bi se borila. Žena zna da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce."

"Ali....", Bog će zabrinuto: "žena ima i jednu grešku: ONA ZABORAVLJA KOLIKO VRIJEDI! ! !"