Jedan je mudrac s učenikom hodao po svijetu. U sumrak jednog kišnog dana ušli su u planinsko selo. Učenik je krenuo prema najvećoj kući da zamoli za prenoćište. Pri pogledu na veliku zidanu vilu mudrac se namrštio i zatražio neka mu nađe smještaj u najbjednijoj kolibici. Učeniku se stislo srce što mora tražiti siromahe da otkidaju od usta i ugoste njih dvojicu, ali nije imao puno izbora. Dugo su hodali, padao je mrak, a mudrac je bio tvrdoglav oko svega što bi naumio. I tako su se smjestili u kolibi na kraju sela. Nikad prije nisu vidjeli tako siromašnu obitelj. Njih desetoro guralo se pod krovom koji je prokišnjavao, promrzli i u prnjama. Ipak, velikodušno su ih ugostili, dajući sve što su imali. Za goste su pripremili jednostavan obrok koji se sastojao od svježeg mlijeka, sira i vrhnja. Mudrac se osjećao ganuto njihovim siromaštvom, a još više jednostavnom velikodušnošću. Kad su završili s jelom, mudrac ih je pitao kako su uspjeli preživjeti na tako siromašnom mjestu, tako daleko od najbližih susjeda i grada. Žena je pogledala svog muža da odgovori. Rezigniranim tonom glasa rekao im je kako su uspjeli preživjeti. "Imamo jednu kravu. Njeno mlijeko prodajemo susjedima koji ne žive predaleko. Suzdržavamo se dovoljno za svoje potrebe i da napravimo malo sira i vrhnja - to je ono što jedemo." Učenik je pokušavao zapodjenuti razgovor, no svaki put bi ga prekinuo netko od obitelj, zabrinut za njihovo jedino blago: mršavu kravicu. Je li dobro? Da se nije prehladila? Treba li joj još sijena? Je li žedna? Nedostaje li joj pažnje? Čiji je red da ju pazi? Noć je brzo prošla u brizi oko kravice. Sljedećeg su se jutra mudrac i učenik oprostili i krenuli nastaviti put. Nakon što su prepješačili nekoliko kilometara, mudrac se okrenuo učeniku i rekao: "Vrati se i gurni kravu s litice!" "Oče", odgovorio je učenik, "oni žive od krave. Bez nje neće imati ništa. " No, mudrac je ponovio zapovijed "Vrati se i ubij kravu". Godinama kasnije, negdašnji učenik našao se na istoj cesti gdje je i prije toliko godina pronašao konačište. Potaknut osjećajem grižnje savjesti odlučio je posjetiti obitelj. Prošavši zavoj na cesti na svoje iznenađenje na mjestu gdje je nekada bila koliba ugledao je krasnu kuću, okruženu uređenim vrtom. Pokucao je na vrata. Otvorio je dobro odjeveni muškarac. Negdašnji učenik ga je zapitao: "Što je bilo s obitelji koja je ovdje živjela? Jesu li vam prodali imanje?" Čovjek je izgledao iznenađeno i rekao da su on i njegova obitelj oduvijek živjeli na imanju. Iznenađen, nastavio je: "A što se dogodilo s obitelji koja je ovdje živjela?" Čovjek je pozvao namjernika da ostane s njim kao njegov gost. Dok su jeli, domaćin je objasnio kako se obiteljsko bogatstvo promijenilo. "Znate, nekada smo imali kravu. Održavala nas je na životu. Nismo posjedovali ništa drugo. Jednog dana pala je niz liticu i uginula. Glad nas je natjerala da počnemo razmišljati kako preživjeti. Da bismo preživjeli, morali smo početi raditi druge stvari, razvijati vještine za koje nismo ni znali da ih imamo. Bili smo prisiljeni smisliti nove načine kako to učiniti. Bilo je to najbolje što nam se ikad dogodilo! Sad nam je puno bolje nego prije." |