Jedan je čovjek izgubio sjekiru na koju je posebno bio naviknut. Odmah je posumnjao da mu je sjekiru ukrao susjedov sin. I pod tim je dojmom nekoliko dana pratio mladića i sve je više bivao uvjeren - jedino mu je on mogao ukrasti omiljenu sjekiru. Ovako je zaključivao: "Njegov način hodanja, izgled, govor, kretnje, upravo sve to ga odaje da je lopov. U to nema sumnje." Čisteći jednog dana blato u jarku ispred kuće, slučajno pronađe nestalu sjekiru. Od tada iznova poče promatrati susjedovog sina, koji se vladao normalno kao i uvijek. Tada prizna samome sebi: "Njegov način hodanja, izgled, govor, kretnje, upravo sve to ga odaje da je pošten i plemenit čovjek." |