Kad se u Indiji govori o stvaranju muškarca i žene, pripovijeda se slijedeća legenda: Kad je Stvoritelj završio sa stvaranjem muškarca, bio je svjestan da je iskoristio sve sastojke, koji su mu bili na raspolaganju. Nije bilo više ničega trajnog, stabilnog, čvrstog od čega bi mogao stvoriti ženu. Stvoritelj je dugo vremena razmišljao i na kraju uze: Pomiješavši sve te netrajne elemente, Stvoritelj stvori ženu i dade je muškarcu. Nakon tjedan dana dođe muškarac i reče: "Gospodine, stvorenje koje si mi dao jako me unesrećuje. Toliko govori i tako me nemilosrdno muči da ne mogu odahnuti. Hoće da se neprestano brinem oko nje i tako gubim vrijeme. Plače za svaku sitnicu i živi besposleno. Došao sam da Ti je vratim, jer ne mogu s njom živjeti." "Dobro" - odgovori Stvoritelj i uze je natrag. Nakon tjedan dana vrati se muškarac i reče: "Gospodine, od kad sam vratio ono stvorenje, život mi je postao tako prazan. Stalno mislim na nju - kako je plesala i pjevala, kako me je ispod oko gledala, kako me je zadirkivala i kako se naslanjala na mene. Bila je tako lijepa i tako nježna u dodiru. Obožavao sam slušati njezin smijeh. Molim Te, vrati mi je natrag. "Dobro" - odgovori Stvoritelj. I muškarac je opet uze k sebi. Nakon tri dana opet dođe i reče: "Gospodine, ne razumijem i ne znam to objasniti, ali nakon svih mojih iskustva s onim stvorenjem, došao sam do zaključka da mi pravi više problema nego radosti. Preklinjem Te, uzmi je natrag! Ne mogu s njom živjeti!" "Ali ne možeš živjeti ni bez nje" - odvrati Stvoritelj. Zatim se okrenu leđima i nastavi svoj posao. Muškarac sav razočaran reče: "Što da radim? Niti mogu živjeti s njom, a niti bez nje!" I tada ga Stvoritelj pouči: Ljubav je osjećaj koji treba učiti.
|