Prije mnogo godina, dok sam volontirao u bolnici Stanford, upoznao sam djevojčicu po imenu Liza koja je bolovala od rijetke i teške bolesti. Činilo se da je jedina mogućnost da ozdravi bila ta da joj se transfuzijom dâ krv njezina petogodišnjeg brata, koji je nekim čudom uspio preživjeti istu bolest, tako da su se u njegovu organizmu stvorila antitijela potrebna za borbu protiv bolesti. Liječnik je njenom malom bratu objasnio situaciju i pitao ga je li spreman dati krv svojoj sestri. Dječak je oklijevao je samo trenutak, a onda je duboko udahnuo i rekao: "Da, učinit ću to ako će to spasiti Lizu." Za vrijeme transfuzije, ležao je u krevetu pored svoje sestre i smiješio se. I ostali su se smiješili gledajući kako se djevojčici vraća boja na obrazima. Tada mu je lice problijedilo, a osmijeh izblijedio. Podigao je pogled prema liječniku i drhtavim glasom upitao: "A hoću li odmah početi umirati?" Budući da je bio mali, dječak je pogrešno shvatio liječnika; mislio je da će sestri morati dati svu svoju krv Prema: Dan Millman, On Courage, from Chicken Soup for the Soul
|