Jednom davno živio je sa svojom ženom, jedan vrlo siromašan čovjek. Njegovu ženu krasila je njezina lijepa kosa koja se u valovima spuštala sve do pola leđa. Sve dužu prelijepu kosu bilo je teško održavati jer ni češlja za nju nije imala. Jednog dana napomene ona to svom mužu i zamoli ga da joj kupi češalj. On se sneveseli jer u svom siromaštvu si to nije mogao priuštiti. Imali su tek za hranu a ponekad ni za to dovoljno. Objasnio je kako nema dovoljno novca ni za što što prelazi nužne rashode, pa tako ni za popravak kaiša njegovog sata koji je bio pokidan. Ona to nakon toga više nije ni spominjala. No, patilo ga je što ni takovu sitnicu svojoj drago ženici ne može priuštiti. Prolazeći pored radnje sa satovima, odluči se, uđe i proda svoj oštećeni sat po vrlo niskoj cijeni, dovoljnoj tek za kupovinu češlja. Dugo je odmjeravao češljeve te, konačno, zadovoljan s češljem u svom džepu krenu kući. Uvečer je sa smiješkom na usnama stigao kući i taman se spremao pružiti češalj svojoj dragani, kad ustuknu iznenađen. Pred njim je stajala njegova žena s kratko ošišanom kosom. U ruci je držala novi kaiš za njev sat. Prodala je jedino što je imala, svoju kosu da bi namakla noce za ovu kupovinu. Stajaše tako jedno nasuprot drugome osjećajući se pomalo glupo, a istodobno i sretno. Čvrsto se u zagrljaju pripiše jedno uz drugo. Suze im obliše lica, ne zbog uzaludnosti njihovih postupaka, već zbog spoznaje o uzajamnoj snazi njihove ljubavi.
|