Živješe jednom kraljica čija mudrost obasjavaše zemlju poput Sunca, čiju inteligenciju niko ne mogaše nadmašiti a bogatstvo nitko nikada dokučiti. Jednoga dana njezin ministar priđe joj i reče: "Ti si najpametnija, najveća, najmoćnija žena u našoj zemlji, ali čuh nešto veoma uznemirujuće dok putovah našim predjelima. Gdjegod bijah ljudi te poštuju, ali neki govore ružne stvari o tebi. S tobom zbijaju šalu i žale se na tvoje mudre presude. Od svih moćnika moćnija si ali kako može jedna takva suprotnost postojati u tvojoj stvarnosti?" Kraljica se osmijehnu i odgovori: "Vjerni moj prijatelju, kao svaka osoba u mome kraljevstvu i ti znaš što sam učinila za sve vas. Sedam zemalja pod mojom su kontrolom, u njima vlada dobro i napredak. U sedam zemalja ljudi me vole zbog moje pravičnosti. No, u pravu si, mnogo toga mogu učiniti. Mogu narediti da se ogromne kapije moga grada zatvore, ali jedno ne mogu učiniti - ne mogu zatvoriti zla usta mojih podanika. Nije važno što neki od mojih podanika govore neistine i loše stvari. Ono što je bitno jeste da ja unatoč tome, i dalje činim dobro." |