Postoji jedna drevna priča o pet slijepaca koji su jednog dana hodajući unaokolo nabasali je na slona. Nikad do tad nisu sreli takovog stvora. Svaki od njih pristupio je slonu, svatko sa svoje strane. "Ah!" - uskliknuo je jedan kada je naletio na slonov bok. "Životinja koju zovu slonom je visoka i pretežito ravna, poput velikog šatora." Drugi je, pak, uhvatio rukama slonove kljove. "Ne, ne. Slon je dug, tvrda izvijena tijela, zaobljenog i začuđujuće oštrog pri vrhu." Treći je naletio na jednu od prednjih nogu i zaključio da je slon definitivno poput velikog stupa, no začudno pokretljivog. Četvrti je primio slona za rep i definirao ga kao neku vrstu zmije. Peti je dograbio surlu i čvrsto povjerovao da je slon gipka obla tijela, zaobljenog i prošaranog urezima. Stajala su tako njih petorica oko slona, svaki sa svojom jasnom percepcijom i jedinstvenim iskustvom, te započeše diskusiju o prirodi tog stvorenja. Nakon nekog vremena jedan ili dvojica počeli su sumnjati u svoje tvrdnje, pokolebali su se da ono što su oni napipali i nije možda cjelina no samo njen dio, no ostali su počeli tako čvrsto i žustro braniti svoja uvjerenja da se raspravi nije moglo nazrijeti kraja. Možda ta rasprava još traje… |