Bio jednom jedan kralj, dobar i pravedan. Često je preobučen obilazio svoje kraljevstvo da vidi kako živi njegov narod. Dođe, tako, jedne noći do neke siromašne kolibe, pogleda kroz prozor i ugleda unutra nekog čovjeka kako moli. Na stolu je bila skromna večera. Pokuca i zamoli za prijem. "Dobro došao", reče čovjek, " sjedni kraj mene, gdje ima za jednoga, bit će i za dvojicu". Dok su jeli, upita gost: "Od čega ti živiš?" "Ja sam obućar. Svako jutro sa svojim alatom krenem gradom i ljudi mi donose svoju izderanu obuću". "A što, ako sutra ne bude posla?", upita kralj. "Sutra?", začuđeno će obućar. "Sutra je sutra, novi dan. Neka je blagoslovljen Bog svaki dan!" Kralj odluči da ga iskuša. Kad je sutradan obućar stigao u grad, ugleda velike natpise: "Kraljeva naredba: Ove nedjelje je zabranjeno popravljanje obuće!" "Svašta!", pomisli obućar, "što sve kraljevima ne padne na pamet! No, dobro, ljudima ću u kuće nositi vodu." I zaradio je dovoljno za večeru. I opet dođe preobučeni kralj i reče obućaru: "Zabrinuo sam se za te kad sam vidio one natpise i pitao se kako ćeš danas zaslužiti svoj kruh". Obućar mu ispriča što je toga dana radio. "A što, ako sutra ne bude posla?" "Sutra?", reče obućar. "Ah, sutra je sutra. Neka je blagoslovljen Bog svaki novi dan!". Sljedećeg jutra vojnici su stajali unaokolo vičući: "Kraljevo naredjenje: Ove nedjelje se ne smije nositi voda niti popravljati obuća!" Obućar odluči poći u šumu, sjeći drva i prodavati ih. Zaradi tako večeru za dvije osobe. Eto opet uveče nepoznatog gosta. Dok su jeli, upita: "A što, ako sutra ne bude posla?" "Sutra?", pogleda ga obućar. "Sutra je sutra. Neka je blagoslovljen Bog svaki novi dan!". Kad je obućar sutradan krenuo u šumu, zaustaviše ga vojnici: "Svi koji idu u sječu drva, moraju ove nedjelje čuvati stražu u kraljevoj palači". Oduzeše mu sjekiru i dadoše mu mač. Stražario je besplatno cijeli dan. Idući kući razmišljao je kako će pogostiti svoga gosta. Zamoli seoskog trgovaca za pomoć. Za uzvrat, je morao založiti i ostaviti mač. Za svaki slučaj, istesao je sebi mač od drveta i djenuo ga u korice. Uveče dođe nepoznati gost i začudi se spremljenoj večeri: "Otkud to? Vidio sam da si cijeli dan stražario i nisi ništa zaradio". Postolar mu sve ispriča i smiješeći se pokaza mu drveni mač. Gost upita: "Ali što, ako ti sutra narede da pokažeš mač?" "Sutra?", reče obućar. "Sutra je sutra. Neka je blagoslovljen Bog svaki novi dan!". Tek što je sljedećeg jutra obućar stigao pred kraljevsku palaču, pristupi mu narednik: "Ej, ti, dođi ovamo! Pred zatvorskim zidom je ubojica kojeg danas treba pogubiti. Kralj je naredio da mu ti odsiječeš glavu!" Užas obuze obućara: "Ne mogu i ne smijem ubiti čovjeka." Narednik nije popuštao. Mnoštvo se znatiželjnika okupilo. Obućar priđe osuđenome, pogleda mu u oči i uvjeri se da on nije ubojica. Tiho se pomoli da Bog obojicu spasi iz nevolje. A onda, prije nego je izvukao svoj mač iz korica, povika iz svega glasa: "Bože, Gospodaru neba i zemlje, života i smrti! Ako je ovaj čovjek ubojica, neka mu moj mač odsiječe glavu. A ako je nedužan, učini da moj mač, čelični, postane drven!" Nastade velika tišina. Kad je postolar u vis isukao mač, svi su mogli vidjeti: mač je drven. Mnoštvo je klicalo u oduševljenju. A kralj iziđe iz palače, priđe obućaru i otkrije mu se. Zagrli ga i reče mu: "Od danas, ti si moj glavni savjetnik!" |