Jednog dana grupa znanstvenika Planetarne znanstvene asocijacije organizirala je Simpozij o uspjesima i dosezima recentne znanosti. Nakon mnogih izlaganja punih samohvale postignućima i temeljite rasprave, opći zaključak je bio da je znanost toliko uznapredovala da im Bog kao izvor, objašnjenje i izgovor više i nije potreban. Zato su odredili izaslanstvo s ciljem da ode Bogu i priopći Mu da im On više nije potreban. Nakon protokolarne komunikacije Bog je prihvatio susret. U ime okupljenog izaslanstva prvi znanstvenik Mu je pristupio i izvijestio ga o zaključcima Simpozija. U zaključku Mu reče: "Bože, mi znanstvenici smo stigli tako daleko da smo odlučili da Te više ne trebamo. Došli smo do stupnja da možemo klonirati ljude i druga živa stvorenja, ali i da učinimo mnoge druge čudesne stvari koje si i Ti ranije činio. Sad si Ti slobodan i posveti se drugim poslovima." Bog ga je slušao vrlo pažljivo i ljubazno. Kad je znanstvenik završio svoj govor, Bog je progovorio: "Bravo, ljudi! No, da provjerimo vaše navode. Što mislite o prijedlogu da organiziramo natjecanje pod nazivom 'Stvaranje čovjeka'? Znanstvenici su se samo zgledali i spremno prihvatili prijedlog. "Super, važi. No moramo dogovoriti metodologiju rada.", odgovoriše Mu. Na to im Bog reče: "Sad ćemo učiniti ono što sam ja učinio u stara vremena s Adamom." Šef izaslanstva znanstvenika je odgovorio: "Svakako, nema problema", sagnuo se i uzeo prah zemaljski. Bog ga je gledao, a zatim progovorio: "O... Ne, ne, ne! Ti uzmi svoj prah. Ovaj je moj." |