PRIČE

VEDRI DUH

Priča se da je jednom prilikom slavnom engleskom slikaru i pjesniku Rossettiju prišao jedan starac noseći sa sobom neke crteže za koje je želio da ih Rossetti pogleda i kaže svoje mišljenje o njima: da li su dobri ili loši, i da li bar iole ukazuju na njegov potencijalni talent.

Rossetti ih je počeo detaljno proučavati. Poslije samo nekoliko crteža shvatio je da su bezvrijedni i da ne pokazuju nikakav umjetnički talent njihovog tvorca. Ali, kako je bio ljubazan čovjek, Rossetti je na što bezbolniji način pokušao objasniti starcu da su crteži bezvrijedni i da on jednostavno nema talenta za umjetnost. Bilo mu je izuzetno krivo zbog toga, ali jednostavno nije želio da ga dovodi u zabludu.

Starac se razočarao, ali je izgledalo kao da je i očekivao takvu reakciju slavnog umjetnika.

Starac se potom ispričao zato što je oduzeo vrijeme slavnom umjetniku, ali ga i zamolio da pogleda još par crteža koje je uradio jedan mladi student umjetnosti.

Rossetti je prihvatio ovu zamolbu i na samom početku razgledavanja ove druge gomile crteža bio je oduševljen talentom umjetnika koji ih je načinio.

"Ovi, ovi su fenomenalni." reče. "Mladić koji ih je uradio je iznimno talentiran. Treba ga ohrabriti i pomoći mu na svaki način da još više razvije svoj talent i postane sjajan umjetnik. Pred sobom ima blistavu budućnost bude li nastavio vrijedno raditi na svom talentu.."

Kada mu je Rossetti rekao što misli o crtežima, primijetio je da je čovek bio izuzetno dirnut tim riječima.

"Tko je ovaj mladi umjetnik? Vaš sin?".

"Ne", odgovorio je starac, "to su moji crteži koje sam napravio prije 40 godina. Da sam samo tada čuo vaše riječi! Vidite, tada sam jednostavno bio obeshrabren i odustao sam - očigledno prerano…"