Nedavno sam od prijatelja čuo priču o jednom danas slavnom znanstveniku iz područja medicine. Neki ga je novinar upitao zašto je on toliko kreativniji od prosječnih osoba. Što ga je to toliko uzdiglo od svih drugih? Odgovorio je da je, po njegovom mišljenju, uzrok tome jedan događaj koji se dogodio u njegovoj drugoj godini života. "Naime, koliko se sjećam, a i prema kazivanju moje majke, pokušavao sam dohvatiti plastičnu bocu mlijeka iz frižidera, ali boca je bila klizava, pa mi je ispala iz ruku, a sve se mlijeko prosulo po podu. Čitavo more mlijeka! Kada je mama ušla u kuhinju, umjesto da viče ili da me kazni, samo je rekla: 'Roberte, kakav si veliki i prekrasan nered napravio! Želiš li da se malo poigraš u mlijeku prije nego što ga počistimo?!' To sam rado prihvatio. Nakon nekoliko minuta mama je opet predložila: 'Znaš, Roberte, svaki put kada napraviš ovakav nered, moraš ga i počistiti i sve vratiti kako je i bilo. Što misliš da to sada i uradimo? Uzet ćemo spužvu, peškir ili krpu. Što bi ti najviše volio?' Ja sam izabrao spužvu, pa smo zajedno počistili nered. Mama je zatim rekla: 'Znaš, ovo što smo vidjeli je propali pokušaj nošenja velike boce mlijeka dvjema malenim ručicama. Hajdemo sada u dvorište da napunimo bocu vodom i da vidimo da li možeš otkriti kako da je nosiš bez prolijevanja.' Ubrzo sam naučio da je to moguće ukoliko objema rukama uhvatim bocu pri vrhu." Znanstvenik je dodao da je još u tom trenutku shvatio da se ne treba bojati grešaka. Već suprotno od toga - da su greške samo dobra prilika za saznavanje nečega novog. "To je i suština znanstvenih eksperimenata. Čak i ukoliko eksperiment 'ne upali', uvijek možemo naučiti nešto vrijedno iz toga", zaključio je znanstvenik.
|