Glavnoj zagrebačkoj zračnoj luci se približava jedan mali, privatni zrakoplov. Za komandama je jedan početnik koji je tek počeo pilotsku karijeru. Kako je to predviđeno uobičajenom procedurom, traži dozvolu za slijetanje od kontrole leta. - Slijetanje odobreno. Uputite se prema pisti broj 8. Zrakoplov se usmjeri u tom pravcu, počne se spuštati, ali malo nakon toga motori jače zabruje i počne se podizati. Pilot se opet obraća kontroli: - Jeste li poludjeli? Ova pista je prekratka! Ne mogu na nju sletjeti. Kontrolor sluša s nevjericom, ali ne želi ući u polemiku. Još samo pola sata i njegovo radno vrijeme završava. - U redu. Uputite se na pistu broj 4; puno je duža. Ponovi se ista scena, ali ovaj puta popraćena grubim rječnikom od strane pilota: - Hoćete da me ubijete? I ova je prekratka. - Pa vi se šalite; kako prekratka? No dobro..., idite na glavnu pistu broj 1. Tamo slijeću i od tamo polijeću internacionalni letovi. Mala letjelica se uputi prema uputstvima, spušta se, dotakne tlo. Kotači se zapuše od naglog kočenja, a zatim zrakoplov izađe s piste, završi na travi, počne se okretati i stotine dijelova lete na sve strane. Nakon što se je zaustavio, nekim čudom iz njega izađe pilot živ. Lagano šepajući uputi se prema pisti i gleda pravo: - Da je kratka, kratka je; imao sam pravo. Zatim pogleda lijevo, pa desno: - Ma vidi molim te koliko je široka. |