Televizijska ekipa je u posjeti Dinarskom kraju. Između ostaloga, žele snimiti par priloga za dnevnik o životu gorštaka, pastira i lokalnog stanovništva. Za snimanje su odabrali jedno malo, pitoreskno selo u podnožju jednog planinskog vrha u kojem živi nešto više od 200 duša. Nakon pažljivog razmatranja, izabrali su da intervjuiraju jednog seljaka. Ispričaju mu o čemu žele razgovarati, on pristane i novinarka započe razgovor. - Molim vas, prepričajte nam najljepši dan u vašem životu u ovom divnom kraju. - Evo. Dogodilo se to prije nekih pet, šest godina. Izgubila se jedna ovca i u potragu se dalo cijelo selo. Pronašli smo je nakon 5 dana. Bili smo svi vrlo sretni i svi smo je nategnuli. - Stop! Stani, stani ... Ma čovječe, ne mogu objaviti na državnoj televiziji ovakvu izjavu. Dajte malo kontrolirajte rječnik. Idemo iz početka. Ispričajte jedan drugi od vaših najsretnijih dana. - Jednom prilikom se je izgubila jedna koza. Nakon što smo je svi iz sela tražili tri dana, uspjeli smo je pronaći. Bili smo toliko sretni da smo je svi nategnuli. - Ne, ne i ne. Pa to je opet gotovo ista priča. To ne može ići u eter. Promijenimo temu. Ispričajte nam vaš najružniji, najtužniji dan. - Da, da .... Sjećam se da sam se jednom prilikom ja izgubio...
|