U izlogu trgovine kućnim ljubimcima pojavio se natpis "PRODAJU SE PSIĆI". Neki je dječak pročitavši natpis odlučio ući u trgovinu da se raspita. "Koliko koštaju psići?", pitao je vlasnika trgovine. "Između 30 i 40 eura", odgovori trgovac. Dječak zavuče ruku u svoj džep i izvuče nešto sitnog novca. "Ja imam samo 2.37 eura! Mogu li ih svejedno pogledati?". Trgovac se nasmiješi i zazviždi, a iz kućice u dvorištu došeta ponosna kujica sa svojih pet mekanih loptica. Jedno je štene vidljivo zaostajalo za drugima. Mali se dječak odmah sagne i nježno podigne šepavo štene. "Što nije u redu s ovim psićem?" Trgovac mu objasni da se štene okotilo s jednom kraćom šapicom i da će zato uvijek šepati. Dječak je uskliknuo: "To je štene koje bih volio kupiti! ". Trgovac reče: "Ovo štene ne moraš kupovati, ako ga zaista želiš, ja ću ti ga pokloniti!" Na to se dječak rastužio: "Ne ... ne želim da mi ga poklonite. Ovaj je psić jednako vrijedan kao i ostali. Želim ga kupiti po punoj cijeni. Sada ću vam dati 2.37 eura i po 50 centi svaki mjesec sve dok ga ne otkupim!". Na trgovčevo iznenađenje, dječak povuče nogavicu svojih hlača i pokaže svoju iskrivljenu, invalidnu nogu koju je podupirala metalna šipka. Tada tiho uzvrati: "Niti ja nikada neću moći trčati, ni skakati. Ovo štene treba nekoga tko će ga razumjeti. Nekoga tko će o njemu brinuti i voljeti ga baš takvog kakav jest." |