U beskraju vremena i prostora, svoj dom je posjedovao i Đavo. Odgovarajući suvremenim principima marketinga, jednog dana Đavo je odlučio da se pohvali i stoga je pripremio izložbu na kojoj je postavio sve instrumente svoje djelatnosti. Pažljivo ih je postavio u staklenoj vitrini i zakačio za njih etikete, da bi svi znali što je to, i koja je vrijednost svakog od njih. Kakva je to kolekcija bila! Tu je bio blistavi bodež Zavisti, i čekić Gnjeva i zamka Pohlepe. S ljubavlju na policama su bili izloženi svi instrumenti straha, gordosti i mržnje. Svi instrumenti su ležali na prelijepim jastucima i izazivali su ushićenje kod svakog posjetitelja Pakla. A dolazili su mnogi. A na samom kraju zadnje police ležao je mali, ružni i prilično pohaban drveni klin s etiketom "Uninije"(utučenost, depresija). Iznenađujuće, njegova vrijednost je iskazana većom nego svih ostalih instrumenata zajedno. Na pitanje jednog posjetitelja zašto tako visoko cijeni taj predmet, Đavo je odgovorio: "To je jedini instrument u mom arsenalu, na kog se mogu osloniti, ako se ispostavi da su svi ostali nemoćni." I on je nježno pomilovao drveni klin te nastavio: "Ali ako uspijem da ga zabijem u glavu čovjeka, on otvara vrata svim ostalim instrumentima ..." |