PRIČE

VEDRI DUH

U drevnoj Kini, oko 250 g. pne. princ pokrajine Thing-Zda je trebao biti krunisan za cara, no prema važećem zakonu to nije bilo moguće neoženjenom mladiću. Kako je to značilo izabrati buduću caricu, princ je trebao naći mladu ženu kojoj je mogao apsolutno vjerovati. Prema savjetu mudrog čovjeka odlučio je da pozove sve mlade žene pokrajine s namjerom da nađe dostojnu kandidatkinju.

Stara žena, koja je služila u palači godinama, čula je za pripreme za ovo okupljanje i silno se rastužila jer je njena kćerka tajno bila zaljubljena u princa. Kada je stara žena stigla kući, rekla je to svojoj kćeri. No, užasnula se kada je shvatila da i njena kći ima namjeru ići u palaču.

Bila je očajna:

- Ali kćeri, što ćeš ti tamo? Sve najbogatije i najljepše djevojke s dvora će biti prisutne. To je besmislena ideja! Znam da patiš, ali ne pretvaraj tu patnju u ludilo.

A kćerka joj odgovori:

- Moja draga majko, ja ne patim i sigurno nisam poludjela. Znam da neću biti izabrana, ali to je moja jedina šansa da provedem bar nekoliko trenutaka blizu princa i to me čini sretnom, iako znam da me poprilično drugačija sudbina čeka.

Te noći, kada je mlada žena došla u palaču, sve najljepše žene su zaista bile tamo. Nosile su najljepšu odjeću i najljepši nakit i bile spremne uraditi sve da iskoriste priliku koja im se nudi. Okružen svojim dvorjanima princ objavi izazov:

- Dat ću svakoj od vas sjemenku. Za šest mjeseci, mlada žena koja mi donese najljepši cvijet bit će buduća carica Kine.

I služavkina kći je uzela svoju sjemenku i posadila je u saksiju, a kako nije bila nešto posebno vješta u umjetnosti vrtlarstva, pripremila je zemlju s velikim strpljenjem i nježnošću. Vjerovala je da će cvijet izrasti velik kao njena ljubav i nije se brinula za rezultat. Tri mjeseca su prošla, a nisu se pojavili izdanci. Mlada žena je pokušala sve, raspitivala se kod poljoprivrednika i seljaka, koji su joj pokazali razne metode uzgoja ali su se sve pokazale bezuspješno. Svaki dan je osjećala da joj njen san izmiče iako je njena ljubav bila jaka kao i do tada. Napokon je isteklo šest mjeseci, a još uvijek ništa nije izraslo u posudi. Iako nije imala što da pokaže, znala je koliko je truda posvetila tome tokom proteklog vremena, pa je rekla majci da će se vratiti u palaču u dogovoreno vrijeme.

Osjećala je da će ovo biti zadnji sastanak s njenom istinskom ljubavi i ne bi ga propustila ni za što na svijetu.

Dan objave je stigao. Djevojka se pojavila sa svojom saksijom bez biljke i vidjela da su sve ostale kandidatkinje postigle prekrasne rezultate. Svaka je od njh uzgojila cvijet sve ljepši od ljepšeg u različitim bojama i oblicima.

Napokon, dugoočekivani momenat je došao. Princ je ušao u prostoriju i proučio svaku kandidatkinju vrlo pažljivo. Nakon toga je objavio da je njegov izbor, njegova buduća žena, kineska carica, baš ona služavkina kćerka. Ostale djevojke su počele protestirati govoreći da je izabrao jedinu od njh koja nije uspjela uzgojiti biljku.

Tada je princ mirno objasnio smisao izazova:

- Sve sjemenje koje sam vam predao bilo je sterilno, i ništa nikada nije moglo iz njega narasti. Ona mi je jedina iskreno donijela ono što je od njega moglo nastati. Ova mlada žena je jedina uzgojila cvijet koji je čini dostojnom carice: cvijet ISKRENOSTI.