Jednom davno u malom kraljevstvu, kralj se dosađivao. Dosjetio se kako će se zabaviti. Naredio je da se na put kojim se često prolazi postavi veliki komad stijene. Kralj se tada sakrio u grmlje pokraj puta i gledao čekajući što će prolaznici učiniti. Zanimalo ga je hoće li itko pomaknuti veliki kamen. Kako je put bio dosta prometan nije morao dugo čekati. Naišla su neka gospoda i elegantno zaobišla stijenu. Nedugo zatim vidio je trgovce kako bezbrižno prolaze pokraj velikog kamena. Onda su naišli neki kraljevi dvorani. Oni su zastali ali nisu ni pokušali pomaknuti stijenu već su glasno gunđali i spominjali kralja koji se ne brine o održavanju puteva. Tada, nakon kratkog vremena, putem je naišao seljak vozeći povrće. Seljak je zastao, obišao oko velikog kamena i počeo ga gurati u stranu. Mučio se i trudio, ali kamen se slabo micao. Malo se odmorio i onda ponovno pokušavao pomaknuti kamen sa puta. Napokon je uspio. Kad je već htio krenuti dalje, primijetio je torbu na mjestu gdje je stajao kamen. U torbi je našao dosta zlatnika i pismo od kralja u kojem kralj piše kako je novac za onoga koji pomakne stijenu. A kralj je samo htio podučiti svoje podanike da je prepreka zapravo prilika za poboljšanje. |