U selu je živio postariji čovjek, nekadašnji ratnik-samuraj kojeg su seljani smatrali iznimno mudrim. Imao je grupu učenika koje je podučavao. Jednog dana, u želji da im se pridruži, došao je mladi ratnik. Mladac je volio izazivati i provocirati svoje protivnike tjerajući ih da izgube strpljenje, razbjesne se i prihvate izazov. No, kako čovjek u bijesu ne postupa ispravno izazvani bi najčešće izgubio borbu. Jednog je dana istu taktiku pokušao primijeniti i prema starom ratniku, njihovu učitelju. Izazivao je, izvikivao uvrede, provocirao… Stari je samuraj nastavio s radom ne dajući se omesti. Mladi je ratnik uporno pokušavao razljutiti starog učitelja, bez uspjeha… Učenici su slijedili primjer svog učitelja i mirno promatrali. Nakon nekog vremena mladac je odustao i otišao. Jedan od učenika koji je sve to promatrao upita: "Učitelju, zašto ste tolerirali njegove napade i vrijeđanja? Trebali ste ga izazvati na borbu! Veći ste, bolji ratnik od njega." Učitelj je mirno odgovorio: "Kada vam netko donose dar, a vi taj dar ne prihvatite, što će biti s njim?" "Pa, vjerojatno će ostati kod osobe koja ga je željela pokloniti. Ili…?" - odgovorio je učenik. "Isto vrijedi i za zavist, mržnju, uvrede i zlobu. Sve dok ih ne prihvatimo, oni pripadaju osobi koja ih je donijela." - zaključi učitelj. |