PRIČE

VEDRI DUH

U jednoj oazi skrivenoj među najudaljenijim pustinjskim pejzažima nalazio se stari Eliahu na koljenima, pokraj palma s datuljama.

Njegov susjed Hakim, imućan trgovac, zaustavio se u oazi kako bi se njegove deve napojile i ugledao je Eliahua kako se znoji dok, kako je izgledalo, kopa u pijesku."Kako si, starče? Mir s tobom."

"I s tobom", odgovorio je Eliahu ne prekidajući posao.

"Što radiš ovdje, na ovoj vrućini i s lopatom u rukama?"

"Sadim", odgovori starac.

"Što sadiš ovdje, Eliahu?"

"Datulje" ,odgovorio je Eliahu pokazujući palme oko sebe.

"Datulje!" ponovio je pridošlica. I zatvorio je oči kao da s razumijevanjem sluša najveću glupost na svijetu. "Vrućina ti je udarila u glavu, dragi prijatelju. Dođi, ostavi se toga posla i idemo u šator popiti čašicu pića."

"Ne, moram dovršiti sadnju. Poslije, ako budeš htio, možemo piti..."

"Reci mi, prijatelju, koliko ti je godina?"

"Ne znam... Šezdeset, sedamdeset, osamdeset... Ne znam... Zaboravio sam. Ali zar je to važno ?"

"Slušaj, prijatelju. Datulje rastu više od pedeset godina, a samo kad se pretvore u velike palme, moći će davati plodove. Ne želim ti zlo, i ti to znaš. Nadam se da ćeš doživjeti stotu, ali znaš da ćeš teško moći ubirati plodove onoga što danas sadiš. Ostavi to i pođi za mnom."

"Slušaj, Hakime. Ja sam jeo datulje koje je posadio drugi, drugi koji također nije sanjao o tome da će jesti baš te datulje. Ja sadim danas da drugi sutra mogu jesti datulje koje sadim... I makar to samo bilo u čast onoga neznanca, moj posao vrijedi truda."

"Dao si mi veliku lekciju, Eliahu. Dopusti mi da ti to čemu si me danas poučio platim vrećicom zlatnika" i govoreći to, Hakim stavi starcu u ruku kožnatu vrećicu.

"Hvala ti na tvojim novčićima, prijatelju. I vidiš, katkad se to dogodi: ti si mi predviđao da neću požeti ono što sam sadio. Činilo se izvjesnim, a ipak, gledaj, još nisam ni posadio do kraja, a već sam požeo vrećicu novca i zahvalnost prijatelja."

"Tvoja me mudrost zadivljuje, starče. To je druga lekcija koju si mi danas dao i možda je važnija od prve. Dopusti mi da ti tu lekciju platim drugom vrećicom novčića."

"Katkad se događa i ovo", nastavio je starac. I raširio je ruke gledajući dvije vrećice novca: "Sadio sam da ne žanjem, ali i prije no što sam posadio, požeo sam ne jednom nego dvaput."

"Dosta, starče. Ne govori ništa više. Ako me nastaviš poučavati, bojim se da mi čitavo moje bogatstvo neće biti dostatno da ti platim...

Posuđeno iz: Jorge Bucay "Ispričat ću ti priču", Fraktura Zagreb, 2017.