Jednom je u prašumu stigla sova koja je bila u zatočeništvu te je objasnila ostalim životinjama ljudske običaje. Ispričala je na primjer kako su ljudi u gradovima vrednovali umjetnike na natjecanjima kako bi odlučili tko je najbolji u kojoj disciplini: u slikanju, crtanju, modeliranju, pjevanju... Zamisao da prihvate ljudske običaje snažno se rasplamsala među životinjama i možda je baš zbog toga odmah organizirano natjecanje u pjevanju, na koje su se ubrzo prijavile gotovo sve nazočne životinje, od češljugara do nosoroga. Predvođeni sovom, koja je to naučila u gradu, odlučeno je da će nagrada biti dodijeljena nakon tajnoga glasovanja svih natjecatelja i da će na taj način oni biti sami svoj žiri. Tako je i bilo. Sve životinje, uključujući i čovjeka, popele su se na pozornicu i pjevale, dobivajući veći ili manji pljesak od slušatelja. Poslije su zabilježili svojglas na papirić i stavili ga, presavijena, u veliku glasačku kutiju koju je nadgledala sova. Kad je stigao trenutak prebrojavanja, sova se popela na improviziranu pozornicu i, uz pomoć dva stara majmuna, otvorila glasačku kutiju kako bi počelo prebrojavanje glasova toga "transparentnog biračkog čina", "svečanosti sveopćeg i tajnoga glasovanja" i "primjera demokratskoga glasovanja", kao što je čula političare u gradovima. Jedan od staraca izvukao je prvi glas i sova je, na sveopće uzbuđenje, uzviknula: "Prvi glas, braćo, ide našem bratu magarcu!" Zavladala je tišina popraćena sporadičnim bojažljivim pljeskom. "Drugi glas: magarac!" Opće komešanje. "Treći glas: magarac!" Natjecatelji su počeli gledati jedan u drugoga, u početku iznenađeni, a poslije s optužujućim pogledima i naposljetku, kako su se nizali glasovi za magarca, sve posramljeniji, osjećajući se krivima zbog svojih glasova. Svi su znali da nema gore pjesme od magarećega reva. Ipak, jedan za drugim, glasovi su ga birali kao najboljeg pjevača. I tako je na kraju prebrojavanja biračkih glasova "neovisnim izborom nepristranoga žirija" odlučeno da je neujednačeno i bučno magarčevo urlikanje pobijedilo.I proglašenje "najboljim glasom prašume i okolice". Sova je poslije objasnila što se dogodilo: svaki natjecatelj, smatrajući sebe nesumnjivim pobjednikom, dao je svoj glas najlošijem natjecatelju, onomu koji nije mogao predstavljati nikakvu prijetnju. Tako je glasovanje bilo jednoglasno. Samo dva glasa nisu pripala magarcu: magarčev, koji je vjerovao da nema što izgubiti pa je iskreno glasovao za ševu, i čovjekov, koji je, a kako i ne bi, glasovao za samoga sebe. Posuđeno iz: Jorge Bucay "Ispričat ću ti priču", Fraktura Zagreb, 2017. |