U dalekoj zemlji, tamo gdje čovjek još nije kročio, u čarobnom kraljevstvu… Bilo jednom… Jedno prekrasno jezero. Kristalno bistra voda u kojoj su plivale ribe raznih boja i na čijoj se površini odražavalo i nebo i sve nijanse zelene iz njegovih dubina. Tom su se jezeru približile Tuga i Bijes, s namjerom da se okupaju. Razodjenuli su se i zaplivali jezerom. Bijes pomahnitalo, užurbano, kao što sve čini… Na brzinu se okupao pa pohitao van iz vode. U svojoj mahnitosti, zaslijepljen, odjenuo je prvo na što je naišao - Tuginu odjeću. Ogrnut tugom bijes se brzo udalji od jezera, ode u nepoznatom smjeru… Mirna i staložena, Tuga se dugo kupala. Kad je završila s kupanjem polako izađe iz vode. Tamo vidi da je njena odjeća nestala pa odjene odjeću koju je Bijes ostavio. Tuga nije bila sretna zbog toga, ali kako ne voli biti ogoljena nije imala izbora. Ogrnuta bijesom Tuga ode… Govori se da sve od tog dana, vrlo često, kad sretnete slijepi, okrutni, strašni i ljutiti bijes, ako se malo potrudite, možete uvidjeti da je bijes samo maska i da se iza bijesnog lica… zapravo krije tuga. Priča iz knjige Jorgea Bucaya: "Priče za razmišljanje"
|