Čovjek je otišao u brijačnicu ne bi li se ošišao. Kako to obično u brijačnicama biva dok je brijač radio svoj posao zapodjenuo se razgovor. U jednom trenutku tijekom razgovora iskrsnulo je među njima pitanje vjere u Boga. Brijač reče mušteriji: "Znate šta, ja ne vjerujem da Bog postoji." "Zašto to kažete?", upita ga čovjek. "Vrlo prosto, dovoljno je osvrnuti se oko sebe i vidjeti da Bog ne postoji. Recite mi, da postoji, zar bi bilo toliko ratova, bolesti, napuštene djece, nesretnih ljudi? Da Bog postoji, toga ne bi smjelo biti. Ne mogu zamisliti Boga koji bi dopustio sve te stvari. Nema Boga." Čovjek je zašutio. Nije odgovorio brijaču jer nije htio zapodjenuti raspravu. Uskoro je brijač završio sa šišanjem. Čovjek je platio, zahvalio se i izašao iz. Par koraka od brijačnice ugleda čovjeka s dugom, neurednom kosom i isto tako neurednom bradom. Uistinu je izgledao prljavo i zapušteno. Čovjek je na trenutak zastao gledajući ga. Netom ošišan, čovjek se okrene, vrati u brijačnicu pa reče iznenađenom brijaču: "Znate što? Brijači ne postoje." "Hej, pa kako to možete reći?", upita brijač. "Ja sam brijač i ovdje sam pred vama. Maloprije sam vas ošišao!" "Ne!", reče odlučno čovjek. "Brijači ne postoje. Jer da postoje, po svijetu ne bi šetali ljudi s dugim zapuštenim i prljavim kosama i bradama poput čovjeka kojeg sam maloprije sreo." "Prijatelju moj, brijači postoje, samo što ljudi ne dolaze k njima.", uzvrati brijač. "Da, lijepo ste to rekli, baš kao i u slučaju Boga." reče čovjek, izađe iz brijačnice i nastavi svojim putem. |