PRIČE

VEDRI DUH

Bio jednom jedan mali val…odjenut suncem u radosnu sjaju. Kotrlja se oceanom, uživa u vjetru i svježem zraku i divno se provodi

Nakon dugog veselog plesa odjednom je ugledao zastrašujući prizor: Oluju kako se diže i valove kako udaraju o stjenovitu liticu. Isprva se činilo da žele skočiti visoko i pobjeći. No tada su se neizbježno i bespomoćno pretvorili u bijelu pjenu, nestajući u boli.

Odjednom se činilo da cijeli ocean, nekoć toliko ljubazan kreće u zavjeru protiv njega te ga silovito gura u taj bijeli metež. "Bože, ovo je užasno!"- pomisli - "pa vidi što će mi se dogoditi!"

Bi li se trebao pokušati okrenuti i uteći prema otvorenu moru?

Plakao je zazivajući pomoć kao nikada do tada dok se drugi, veći val nije dokotrljao do njega: "Što se događa, brate valu" upitao je.

"Pogledaj ispred sebe, osuđeni smo na smrt, baš poput ljudi u brodolomu."

"U krivu si" nasmiješio se veći val.

"Pa zar ti ništa ne razumiješ? Svi ćemo se razbiti; svi mi valovi pretvorit ćemo se u ništa! Zar to nije strašno?"

"Ne, ti si taj koji ne razumiješ! Ti nisi val, već uvijek i zauvijek djelić oceana!"

Tada se i mali val malo zamislio: Svi, i valovi i ljudi nikada ne umiru već ostaju djelići onoga koji se nikad ne mijenja iako će promijeniti oblik mnogo puta.

Zato nastavi bez straha!