"Tko sam ja?" - upita mladi učenik svoga starog učitelja. "Ti si ono što misliš." - odgovori Učitelj i nastavi uvidjevši mladićevu zbunjenost. - "Objasnit ću ti to jednom pričom. Slušaj: Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak, mogle su se vidjeti dvije siluete nalik osobama koje se grle. "To su tata i mama." - ugledavši siluete pomislilo je dijete. "To mora da su ljubavnici." - pomislio je čeznutljivo mladi čovjek. "Dvojica prijatelja koji se nisu vidjeli dugi niz godina." - pomislio je stariji čovjek koji živi sam. "Gle, dva trgovca koji su sklopili dobar posao." - pomislio je poslovni čovjek. "Čini se kao otac koji grli sina koji se vratio iz rata." - pomislila je žena čiji sin je otišao u rat. "Kći grli oca koji se vratio s puta." - pomislio je čovjek ožalošćen smrću kćeri jedinice. "Ah, zaljubljeni…" - čeznutljivo će djevojka koja sanja o ljubavi. "Dvojica koji se bore…" - pomislio je svadljivi čovjek. "Tko zna zašto se grle?" - pomislio je sumnjičavi čovjek. "Kako lijepo, dvije osobe koje se grle." - pomislio je dobrodušan čovjek. "Svatko misli," - zaključi Učitelj - "prema onome što nosi u sebi. Pronikni u sebe i razmisli o tome kakve su tvoje misli i zapamti, ti najbolje znaš tko si." |