PRIČE

VEDRI DUH

Šetajući plažom postariji čovjek opazi djecu kako se igraju u pijesku gradeći kulu, veliku kulu od pijeska. Zastao je da vidi rezultat njihova rada.

"Sigurno su puno vremena potrošili izgrađujući je"- pomisli on.

Razdragana djeca se podigoše da je i sami vide. Veliku, gotovu ... građevinu svojih ruku. U tom trenutku zapljusne ju veliki val, i njihova kula nestade, za tren oka.

Čovjek je i dalje pomno pratio. Očekivao je suze i bijes, Međutim, djeca su sjela, primila se za ruke i počela se smijati. Iz sveg srca. Glasno. Sjedoše opet na pijesak, i počeše graditi novu kulu. Sa istim žarom, osmijehom, energijom. . .kao da je prvi put grade, kao da im val nije uništio prethodnu.

Pomalo začuđen, čovjek se samo nasmiješi shvativši da su mu ova djeca pružila vrlo važnu lekciju. Ne osta mu drugo do da zaključi: "Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono što smo sagradili s tolikim trudom. Kada se to dogodi moći će se smijati samo oni koji će se imati s kime držati za ruke."