U lokalnoj pošti radio je službenik čiji je posao bio obraditi svu poštu koja je imala nečitljive ili nerazumljive adrese. Jednog je dana na njegov stol stiglo pismo napisano drhtavim rukopisom naslovljeno Bogu. Budući da ga nije bilo moguće bilo kamo dalje uputiti, pomislio je da bi ga trebao otvoriti da vidi o čemu se radi. Pa ga je otvorio i pročitao: "Dragi Bože, ja sam udovica od 83 godine i živim od vrlo male mirovine. Jučer mi je netko ukrao torbicu. U njemu je bilo 100 dolara, što je bio sav novac koji sam imala do sljedećeg mirovinskog čeka. Sljedeće nedjelje je Božić i pozvala sam dvojicu svojih prijatelja na večeru da proslavimo rođenje Tvoga sina. Bez tog novca nemam čime kupiti hranu. Nemam nikoga od obitelji kome bi se mogla obratiti, pa si mi Ti jedina nada. Možeš li mi molim Te kako pomoći? Iskreno Tvoja, Edna" Poštanski službenik bio je dirnut. Pokazao je pismo svim ostalim radnicima. Svaki od njih otvorio je svoj novčanik i dodao po nekoliko dolara. Kad ih je sve obišao, skupio je 96 dolara, koje su stavili u omotnicu i poslali staroj ženi. Ostatak tog dana svi su radnici osjetili toplinu u svom srcu zbog dobrog djela kojeg su učinili. Božić je došao i prošao. Nekoliko dana kasnije stiglo je još jedno pismo od stare dame, ponovno upućeno Bogu. Svi su se radnici okupili čekajući njegovo otvaranje znatiželjni što u njemu piše. A u njemu je pisalo: "Dragi Bože, kako Ti mogu ikad dovoljno zahvaliti za ono što si učinio za mene? Zbog Tvog dara ljubavi uspjela sam svojim prijateljima prirediti božićnu večeru. Imali smo jako lijep susret i rekla sam svojim prijateljima o Tvom prekrasnom daru. Usput, nedostajala su 4 dolara. Mislim da su to uzeli oni lopovski idioti u Pošti. Iskreno Tvoja, Edna" |