Kao gajdaš sviram na mnogim koncertima. Nedavno me jedan pogrebni direktor zamolio da sviram na grobu za beskućnika. Nije imao obitelj ni prijatelje, pa se pogrebna služba trebala održati na siromaškom groblju. Kako nisam bio upoznat s tim mjestom, izgubio sam se a nisam želio zastati radi traženja preciznijih uputa. Konačno sam stigao sat vremena kasnije i vidio da je pogrebnik već očito otišao, a mrtvačkih kola nije bilo nigdje na vidiku. Ostali su samo kopači, a oni su ručali. Osjećao sam se vrlo loše i ispričao sam se ljudima što kasnim. Otišao sam do groba i pogledao dolje. Poklopac je već bio na mjestu. Nisam znao što bih drugo, pa sam počeo svirati. Radnici su odložili ručak i počeli se okupljati okolo. Svirao sam srcem i dušom za ovog čovjeka bez obitelji i prijatelja. Svirao sam kao nikad prije za ovog beskućnika. I dok sam svirao 'Amazing Grace', radnici su počeli plakati. Oni su plakali, ja sam plakao, svi smo plakali zajedno. Kad sam završio, spakirao sam gajde i krenuo prema autu. Iako me je glava boljela, srce mi je bilo puno. Kad sam otvorio vrata svog auta, čuo sam jednog od radnika kako kaže: "Nikad prije nisam vidio ništa takvo a već dvadeset godina gradim septičke jame." |