Grupa prijatelja redovito se okupljala subotom, družila se i igrala različite igre. Svaki puta domaćica je trebala pripremiti jelo a domaćin piće. Kad je došlo vrijeme da Ivana i Marko budu domaćini, Ivana je htjela nadmašiti sve ostale i upriličiti posebnu večeru. Odlučila je pripremiti odrezak na lovački način obgrljen šumskim gljivama. No kad je provjerila cijene s tugom u glasu je priopćila mužu: "Marko, nažalost mora bez gljiva. Preskupe su." Razmislivši Marko se dosjetio pa joj reče: "Zašto ne odeš na pašnjak i ubereš neke od tih gljiva? Ima ih dosta u koritu potoka." Ona baš nije bila previše raspoložena za to jer, kako reče: "Ne, ne, neke divlje gljive su otrovne." On je samo odmahnuo rukom: "Pa, vidim da ih i životinje jedu, dakle sve je u redu." Pa je Ivana ipak odlučila pokušati. Otišla je do potoka, ubrala hrpu gljiva, oprala ih, narezala na kockice za svoj obgrljeni odrezak. No, vrag joj nije dao mira, pa je odlučila provjeriti njihovu zdravstvenu ispravnost. Izašla na trijem i svom psu Rokiju dala dvostruku šaku tih gljiva. Roki je u slast pojeo svaki zalogaj. Cijelo jutro Ivana je promatrala psa i čini se da divlje gljive nisu utjecale na njega pa ih je odlučila upotrijebiti. Pripremila je svoj odrezak obgrljen gljivama. Obrok je bio veliki uspjeh, svi su hvalili domaćicu, a ukusnu večeru obilato zalijevali vinom iz podruma. U veselom raspoloženju nastaviše s pantomimom i drugim društvenim igrama koje su im pripremili domaćini. Nakon nekog vremena ušla je kućna pomoćnica, prišla Ivani i šapnula joj na uho: "Oprostite gospođo Ivana, ali moram vam reći - vaš Roki je mrtav." Ivana se gotovo srušila od šoka histerično briznuvši u plač. Svi su priskočili da je smire i vide u čemu je problem. Nakon što se napokon smirila i sve im ispričala, nazvala je svog liječnika i rekla mu što se dogodilo. Doktor je na tren zašutio, pa potom joj reče: "To je loše, ali mislim da se možemo pobrinuti za to. Pozvat ću hitnu pomoć i doći ću što je prije moguće. Svima ćemo dati klistire i svima ćemo ispumpati želudac. Sve će budi u redu. Samo ih smirite." Ubrzo se čula sirena dok je vozilo hitne pomoći silazilo cestom. Medicinski radnici i liječnik imali su kovčege, štrcaljke i pumpicu za želudac. Domaćine i jednog po jednog gosta, odveli su u kupaonicu, dali im klistir i ispumpali im želudac. Prizor nije bio nimalo lijep. - Mislim da će sada sve biti u redu, reče liječnik nakon obrade posljednjeg pacijenta i ode. Svi nekako jadni i izmučeni gosti i domaćini, bez imalo volje posjedali su kud koji po dnevnoj sobi zadubljeni u svojim ne baš veselim mislima. Samo mir i tišina i poneki uzdah. Ivani su se suze nekontrolirano kotrljale jedna za drugom. Nekako u to vrijeme ponovo uđe kućna pomoćnica i prišapne Ivani: "Zamislite, onaj momak koji je motorom pregazio Rokija nije se ni zaustavio." |