PRIČE

VEDRI DUH

Tri prijatelja krenuše na izlet u šumu. Prvi, kako kaže "iskusni lovac", zna sve puteve i povede ih. Već se počelo smračivati kad shvati da je skrenuo s puta. Nazad više nije bilo vremena, a i kuda bi? Odlučiše zanoćiti. Skupiše granja za vatru, ali smrzoše se preko noći, a ni vatra baš nije pomogla. Ujutro, shvatiše da su zalutali duboko u šumi. Oba se prijatelja obrušiše na "lovca", no što je tu je. Budući da nisu znali gdje su, odluče ostati na istom mjestu u šumi dok se ne snađu i pronađu put.

- Uostalom to je neočekivana avantura koju ćemo pamtiti cijeli život, pokuša popraviti raspoloženje naš "lovac".

No, na duži boravak nisu računali, pa ubrzo ostadoše bez hrane. Tako sljedećeg jutra "lovac" krenu u potragu za hranom. Proteklo je dosta vremena, a predveče eto njega sa srndaćem preko ramena. Prijatelji se iznenadiše: "Pa kako si uspio uloviti srndaća i to bez oružja?"

Sav važan, "lovac" im odgovori: "Pronalazim tragove, pratim tragove, postavim zamku i eto srndaća".

Prijatelji se pomalo zbunjeno pogledaše, ali odustaše od daljnjih pitanja i komentara, jer hrana je tu, a to je najvažnije, pa prionuše nenadanoj trpezi.

Prošlo tjedan dana, puta nigdje, a više ni hrane. "Sada je red na meni", pomisli drugi prijatelj pa i on, poučen lovčevim iskustvom krenu u potragu za hranom. Potraje to ovaj puta nešto duže, ali eto i njega s dva zeca, po jednim u svakoj ruci. Prijatelji ga upitaše kako ih je uspio uloviti bez oružja. Gotovo nehajno jednostavno im odgovori: "Pronalazim tragove, pratim tragove, postavim zamke i eto zečeva".

Pečeni zečevi gotovo ni za zub, ubrzo ponovo ostaše bez hrane. Sad je na red došao i treći momak. U sebi je pomislio "Idem ja po neku bolju životinju." Krenu on, čekaju ga prijatelji, a njega nema pa nema. Negdje u noći primijetiše ga kako posrćući prilazi vatri. Kad priđe bliže, a ono odjeća mu izderana, sav nekako izlomljen, pun ogrebotina i modrica po cijelom tijelu, krvari. Lovine nigdje.

Skočiše prijatelji da ga pridrže, ali ne mogaše odoliti znatiželji pa pitaju: "Što ti se to, zaboga, dogodilo?".

Iscrpljeni s bolom na licu ih samo pogleda i procijedi kroz zube: "Slušao sam vaše savjete - pronalazim tragove, pratim tragove, tragovi vode u nekakvu mračnu pećinu, možda je medvjed, da postavim zamku ....

- I, i, i...? nestrpljivo upitaše prijatelji

- ... i onda me udari vlak".